Škola bosanskog jezika u Hamiltonu djeluje od 2000. godine, a bosanski jezik je od 2004. priznat kao World Heritage Language u okviru dopunske nastave u Kanadi.
Više od 500 djece bosanskohercegovačkog porijekla iz Hamiltona i okolnih mjesta u Kanadi prošlo je kroz školu bosanskog jezika, prema informacijama koje su javno objavljene iz ove škole. Riječ je o programu koji već više od dvije decenije pomaže mladima da očuvaju vezu s maternjim jezikom, porijeklom, kulturom i historijom Bosne i Hercegovine.
Škola bosanskog jezika u Hamiltonu počela je s radom 2000. godine, a poseban značaj dobila je 2004. godine, kada je bosanski jezik priznat kao World Heritage Language i uvršten kao ravnopravan predmet u izbornu dopunsku nastavu u Kanadi.
Jezik kao veza s porijeklom
Završetkom još jedne školske godine, nova generacija mladih dobila je priliku da kroz nastavu upozna osnovne pojmove o bosanskom jeziku, historiji, kulturi i tradiciji. Za porodice koje žive daleko od Bosne i Hercegovine, ovakav oblik nastave često ima mnogo šire značenje od samog učenja jezika.
Djeca kroz školu ne uče samo riječi i pravila, nego i priču o tome ko su, odakle dolaze njihovi roditelji i zašto je važno da se veza s porijeklom ne prekine. U sredinama poput Hamiltona, gdje odrastaju nove generacije rođene ili odrasle u Kanadi, maternji jezik često postaje jedna od najvažnijih poveznica s porodičnim identitetom.
Integracija bez zaborava
Iz škole poručuju da mladi kroz nastavu dobijaju znanje koje im pomaže da se odupru potpunoj asimilaciji, ali i da prihvate pozitivne vrijednosti kanadskog društva. Upravo u tome se vidi važnost dopunske nastave, jer ona ne isključuje integraciju, nego pomaže djeci da odrastaju s jasnijim osjećajem pripadnosti.
Organizatori naglašavaju i da su rasprave o bosanskom jeziku često opterećene vještački nametnutim dilemama, uz poruku da je normiranje jezika historijsko i naučno, a ne političko pitanje. Takav stav predstavljen je kao poruka škole, a ne kao ocjena portala.
Primjer iz Hamiltona pokazuje koliko zajednice u inostranstvu mogu uraditi kada obrazovanje, porodica i očuvanje identiteta djeluju zajedno. Za mnoge roditelje ostaje važno pitanje: koliko će buduće generacije znati jezik svojih roditelja i hoće li ga prenositi dalje?