Umre član porodice u inozemstvu: Evo kako se pokojnik prevozi u BiH i tko plaća troškove

Smrt člana porodice uvijek je težak trenutak, a kada osoba premine u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Švicarskoj ili nekoj drugoj državi, porodica se uz gubitak vrlo brzo suoči i s nizom administrativnih pitanja. Kako prevesti preminulu osobu u Bosnu i Hercegovinu, kome se prvo javiti, koja dokumentacija je potrebna, koliko postupak može trajati i, možda najvažnije, ko plaća prijevoz?

Redakcija portala mojadijaspora provjerio je službene informacije diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine i nadležnih institucija nekoliko evropskih država. Procedura je jasno uređena, ali se pojedini dokumenti i troškovi razlikuju od države do države.

Prvi korak nije Ambasada BiH nego nadležni organ države u kojoj je osoba preminula

Nakon smrti najprije se mora službeno utvrditi smrt i uzrok smrti prema propisima države u kojoj se osoba nalazi. Ako je osoba preminula u bolnici ili domu, najveći dio početne procedure pokreće sama ustanova. Ako se smrt dogodila kod kuće, na javnom mjestu, u saobraćajnoj nesreći ili pod okolnostima koje zahtijevaju istragu, mogu biti uključeni liječnik, policija, tužilaštvo ili sudska medicina.

Tek nakon što nadležni organ dozvoli preuzimanje tijela, može početi priprema međunarodnog prijevoza.

U praksi porodica tada angažira ovlašteno pogrebno poduzeće. Upravo pogrebna služba najčešće obavlja veliki dio administracije, preuzima tijelo, pribavlja dokumentaciju države u kojoj je osoba preminula, priprema kovčeg prema pravilima međunarodnog prijevoza i komunicira s Ambasadom ili Generalnim konzulatom BiH.

Austrijske vlasti, primjerice, izričito navode da se međunarodni prijevoz umrlih obavlja preko ovlaštenog pogrebnog poduzeća te da je za transport u inozemstvo potreban odgovarajući dokument za prijevoz tijela.

Bez sprovodnice nema redovnog prijevoza u Bosnu i Hercegovinu

Jedan od najvažnijih dokumenata je sprovodnica koju izdaje nadležno diplomatsko-konzularno predstavništvo Bosne i Hercegovine.

Zahtjev može podnijeti porodica preminulog ili predstavnik pogrebnog poduzeća kojeg je porodica ovlastila. U pojedinim predstavništvima traži se i ovjerena punomoć.

Važno je razlikovati sprovodnicu BiH od dokumenta koji izdaje država u kojoj je osoba preminula. Primjerice, u Njemačkoj se za međunarodni prijevoz traži Leichenpass. Nakon toga se s potrebnom dokumentacijom od Ambasade ili konzulata BiH traži sprovodnica za ulazak i sahranu u Bosni i Hercegovini.

Koji dokumenti su potrebni?

Tačna lista zavisi od države, ali službene informacije Ambasade BiH u Njemačkoj i Austriji pokazuju da se u redovnom slučaju uglavnom traže popunjen zahtjev za prijenos posmrtnih ostataka, izvod iz matične knjige umrlih, dokument o uzroku smrti, dozvola države iz koje se tijelo prevozi, dokaz o identitetu i državljanstvu preminulog te potvrda da je u Bosni i Hercegovini osigurano mjesto ukopa.

Traže se i podaci o pogrebnom vozilu i vozaču, a pojedina predstavništva zahtijevaju dokaz da je firma registrirana za obavljanje pogrebne djelatnosti. Ambasada BiH u Beču navodi i da se prijavljuje mjesto na kojem će vozilo ući u Bosnu i Hercegovinu.

U nekim državama potrebni su prijevodi, međunarodni obrasci ili Apostille pečat. Zbog toga dokumentacija iz Austrije ne mora biti potpuno ista kao dokumentacija iz Danske, Švedske ili neke druge države.

Ambasada BiH u Danskoj, primjerice, među dokumentima navodi i potvrdu pogrebnog poduzeća da su posmrtni ostaci pripremljeni za međunarodni transport u odgovarajućem zapečaćenom kovčegu.

Potrebna je i potvrda o grobnom mjestu u BiH

Porodice često ne očekuju da će dokument morati pribavljati i u Bosni i Hercegovini prije nego što prijevoz uopće krene.

Diplomatsko-konzularna predstavništva traže potvrdu o osiguranom mjestu ukopa. Takvu potvrdu, zavisno od mjesta sahrane, može izdati nadležno pogrebno društvo, uprava groblja ili vjerska institucija.

Zato je dobro da dio porodice u BiH odmah stupi u kontakt s mezarjem, grobljem ili nadležnom vjerskom zajednicom, dok pogrebno poduzeće u inozemstvu priprema ostalu dokumentaciju.

Kada procedura može trajati duže?

Ako je preminula osoba državljanin Bosne i Hercegovine, nije umrla od zarazne bolesti i ranije nije bila sahranjena, procedura je jednostavnija.

Ambasada BiH u Njemačkoj navodi da se u takvom slučaju sprovodnica može izdati bez prethodne saglasnosti nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini.

Drugačije je ako se radi o smrti od određene zarazne bolesti, prijenosu nakon ekshumacije ili osobi koja nije državljanin Bosne i Hercegovine, a treba biti sahranjena u BiH.

Tada se prije izdavanja sprovodnice mora pribaviti odgovarajuća saglasnost nadležnih institucija u Federaciji BiH, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu, zavisno od mjesta sahrane.

Takav postupak može trajati duže i porodica ne bi trebala ugovarati tačan termin prijevoza i sahrane prije nego što pogrebno poduzeće i konzulat potvrde da je dokumentacija završena.

Koliko se čeka na sprovodnicu?

Ako su svi dokumenti uredni, izdavanje sprovodnice može biti relativno brzo.

Ambasada BiH u Beču navodi da se zahtjevi predani tokom radnog vremena mogu obraditi istoga dana ako dokumentacija bude potpuna i nije potrebna dodatna saglasnost iz Bosne i Hercegovine. Za zahtjeve poslane nakon 14 sati navodi se obrada narednog radnog dana, uz obavezu predaje originalnih dokumenata prilikom preuzimanja.

To ipak ne znači da kompletan postupak od trenutka smrti do polaska vozila traje samo nekoliko sati. Prije toga treba dobiti smrtni list, nalaz o uzroku smrti, dozvolu lokalnih vlasti za transport i ostalu dokumentaciju.

Ako je smrt predmet policijske ili tužilačke istrage, prijevoz ne može krenuti dok nadležni organ ne odobri preuzimanje tijela.

Kako izgleda sam prijevoz do BiH?

Za evropske države prijevoz se najčešće obavlja specijaliziranim pogrebnim vozilom ovlaštenog poduzeća.

Tijelo se priprema prema zdravstvenim i tehničkim pravilima države polaska i država kroz koje se prolazi. Pogrebna služba sa sobom mora imati potrebnu originalnu dokumentaciju.

Kod transporta iz udaljenijih država moguć je avionski prijevoz, nakon kojeg posmrtne ostatke na aerodromu preuzima drugo ovlašteno pogrebno poduzeće.

Zbog toga cijena prijevoza nije određena samo kilometrima. U račun mogu ući preuzimanje i čuvanje tijela, priprema za međunarodni transport, kovčeg, lokalne administrativne pristojbe, prijevodi, dokumentacija, vozilo, vozači, putarine i sam prijevoz do mjesta sahrane.

Šta ako se iz Njemačke ili Austrije ide preko Hrvatske?

Za veliki broj prijevoza iz zapadne Evrope prema BiH ruta vodi preko Hrvatske.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova navodi da za provoz, odnosno tranzit umrle osobe preko teritorija Hrvatske, nije potrebna hrvatska sprovodnica. To, naravno, ne znači da se tijelo može prevoziti bez dokumentacije države polaska i države odredišta.

Ko plaća prijevoz umrle osobe u Bosnu i Hercegovinu?

Ovo je najvažnije pitanje za veliki broj porodica.

Ambasada Bosne i Hercegovine jasno navodi da u slučaju smrti konzularni službenik može porodicu upoznati s formalnostima u vezi s prijevozom ili sahranom, ali troškove snosi porodica ili osiguranje umrle osobe. Ambasada ne može platiti prijevoz, bolničke račune niti druge privatne troškove.

Dakle, ne postoji opće pravilo prema kojem država Bosna i Hercegovina automatski plaća povrat posmrtnih ostataka svojih državljana.

Ako postoji polisa osiguranja koja uključuje repatrijaciju u slučaju smrti, račun može djelimično ili u cijelosti preuzeti osiguravajuće društvo. Zato bi jedan od prvih poteza porodice trebao biti provjera svih osiguranja koja je preminula osoba imala.

To mogu biti privatno putno osiguranje, dodatno osiguranje preko bankovne ili kreditne kartice, životno osiguranje, osiguranje koje je ugovorio poslodavac ili posebna polisa za prijevoz u slučaju smrti.

Austrijska državna administracija upozorava da međunarodni prijevoz umrle osobe može biti veoma skup te navodi da, ako ne postoji odgovarajuće osiguranje, troškove prijevoza u pravilu snose članovi porodice.

Da li troškove mora platiti poslodavac ako je osoba radila u inozemstvu?

Ne automatski.

Sama činjenica da je osoba bila zaposlena u Njemačkoj, Austriji ili drugoj državi ne znači da poslodavac u svakom slučaju mora platiti prijevoz u BiH.

Međutim, situacija može biti potpuno drugačija ako je smrt posljedica priznate povrede na radu ili profesionalne bolesti.

Njemačko zakonsko osiguranje od nesreće predviđa novčane naknade nakon smrti usljed osiguranog slučaja. Njemački propisi također omogućavaju naknadu troškova prijevoza do mjesta sahrane kada je osigurana osoba umrla izvan mjesta stalnog porodičnog prebivališta zbog razloga povezanih s osiguranim radom ili posljedicama nesreće na radu.

U Austriji AUVA među pravima nakon smrtnog slučaja povezanog s radnom nesrećom ili profesionalnom bolešću navodi i djelimičnu naknadu pogrebnih troškova.

Zbog toga bi porodica kod smrti na radnom mjestu, na službenom putu ili smrti koja bi mogla biti posljedica ranije povrede na radu trebala prije plaćanja svih troškova kontaktirati poslodavca i nadležno osiguranje od nesreće.

Koliko košta sprovodnica?

Konzularna taksa nije glavni trošak cijelog postupka.

Iznos zavisi od diplomatsko-konzularnog predstavništva i važećeg cjenovnika. Ambasada BiH u Beču trenutno navodi taksu od 30 eura, a Generalni konzulat BiH u Frankfurtu također objavljuje iznos od 30 eura. Ambasada u Berlinu na svojoj stranici navodi 26 eura.

Zbog mogućih izmjena cjenovnika porodica treba provjeriti iznos direktno kod predstavništva nadležnog za područje na kojem je osoba preminula.

Daleko veći dio ukupnog računa čine usluge pogrebnog poduzeća i sam međunarodni transport.

Koliko ukupno može koštati prijevoz?

Ne postoji jedinstvena državna tarifa za prijevoz preminule osobe iz inozemstva u Bosnu i Hercegovinu.

Cijena zavisi od zemlje i grada u kojem je osoba preminula, udaljenosti do BiH, vrste transporta, lokalnih administrativnih troškova, načina pripreme posmrtnih ostataka, kovčega, vremena čuvanja, potrebnih prijevoda i dodatnih usluga.

Zbog toga porodica prije potpisivanja ugovora treba zatražiti pisanu ponudu i jasno provjeriti šta je uključeno u cijenu. Posebno treba pitati obuhvata li ponuda kompletnu dokumentaciju, preuzimanje tijela, kovčeg, sve lokalne pristojbe, međunarodni prijevoz i dolazak do mjesta sahrane u BiH.

Može li Ambasada platiti ako porodica nema novca?

Prema službenim informacijama diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH, ne.

Konzulat može obavijestiti porodicu, objasniti postupak, izdati dokumente iz svoje nadležnosti i pomoći informacijama, ali ne može finansirati repatrijaciju. Troškovi ostaju na porodici ili osiguranju umrlog.

U pojedinim državama postoje mehanizmi socijalnog ukopa ako niko ne može ili ne želi snositi troškove sahrane, ali to ne znači da će ta država finansirati prijevoz tijela u Bosnu i Hercegovinu. Austrijske vlasti, primjerice, upozoravaju da, ako niko ne osigura sredstva za međunarodni prijevoz, preminula osoba može biti sahranjena u državi u kojoj je nastupila smrt prema tamošnjim pravilima.

Smrt se poslije mora evidentirati i u Bosni i Hercegovini

Dobivanje sprovodnice i prijevoz tijela ne znače automatski da je smrt evidentirana u matičnim knjigama u BiH.

Za državljanina Bosne i Hercegovine koji je preminuo u inozemstvu potrebno je provesti i postupak prijave smrti radi njenog evidentiranja u domaćim matičnim evidencijama.

Ambasada BiH u Njemačkoj za taj postupak, između ostalog, traži zahtjev za prijavu smrti, strani izvod iz matične knjige umrlih, dokaz o državljanstvu ili identitetu preminulog te identifikacijski dokument podnosioca zahtjeva.

Za porodicu je zato najjednostavnije odmah nakon smrti kontaktirati ovlašteno pogrebno poduzeće i nadležnu ambasadu ili konzulat BiH. Pogrebno poduzeće može preuzeti najveći dio praktičnog postupka, ali porodica bi prije konačnog dogovora trebala provjeriti postoji li osiguranje koje pokriva repatrijaciju. Posebno je važno to učiniti prije nego što neko iz porodice sam plati cijeli račun, jer kod putnog osiguranja, osiguranja poslodavca ili priznate nesreće na radu troškove pod određenim uvjetima može snositi druga institucija.