Iskustvo medicinske sestre koja je posao u Norveškoj pretvorila u finansijsku stabilnost ponovo otvara pitanje odlaska zdravstvenih radnika sa Balkana. Razlike u platama i uslovima rada sve češće mijenjaju životne odluke.
Medicinska sestra iz Srbije, koja već godinama radi u Norveškoj, tvrdi da je u relativno kratkom vremenu uspjela da riješi važne životne stvari. Kako navodi, u roku od 12 mjeseci rada uspjela je da kupi stan i automobil, što joj ranije u matičnoj zemlji, kako kaže, nije bilo dostižno.
Ona je u Norvešku došla 2010. godine, a od 2012. živi i radi u gradu Drammen. Posao je dobila preko agencije za zapošljavanje uz ugovor koji je kasnije prerastao u stalno zaposlenje u zdravstvenom sistemu, uz priznanje kvalifikacija od strane norveških institucija.
Prema njenim riječima, ključna razlika u odnosu na zemlje Balkana ogleda se u visini primanja, ali i u načinu na koji se medicinske sestre tretiraju unutar sistema, gdje imaju aktivniju ulogu u liječenju pacijenata.
Velika potražnja za medicinskim kadrom
Norveški zdravstveni sistem, kao i druge skandinavske zemlje, već godinama se suočava s nedostatkom medicinskog osoblja. U proces zapošljavanja uključene su i specijalizovane agencije za radnu migraciju, dok se kvalifikacije stranih radnika dodatno vrednuju kroz licenciranje.
Upravo zbog boljih uslova rada i mogućnosti profesionalnog napredovanja, sve veći broj medicinskih radnika iz Srbije i regiona odlučuje se na odlazak. Prema podacima koje prenose regionalni mediji, trend odlazaka posebno je izražen u posljednjoj deceniji, što dodatno opterećuje zdravstvene sisteme u zemljama porijekla.
Sagovornica ističe da život u Norveškoj omogućava stabilnost, putovanja i finansijsku sigurnost, što smatra presudnim faktorom za ostanak.
Ovakve priče ponovo otvaraju raspravu o tome koliko su razlike u platama i uslovima rada dugoročno održive, te šta to znači za budućnost zdravstvenog sektora na Balkanu.