Philip Ključević odrastao je u Bavarskoj u porodici porijeklom iz BiH. Erasmus u Zagrebu promijenio mu je planove, ali upozorava da povratak iz dijaspore nije jednostavan.
Philip Ključević rođen je i odrastao u Njemačkoj, tamo se školovao i imao mogućnost graditi karijeru, ali je život odlučio nastaviti u Hrvatskoj. Danas živi u Zagrebu, razvija vlastiti posao i kaže da se u Hrvatskoj vidi još najmanje 20 do 30 godina.
Njegova porodična priča počinje mnogo prije njegove odluke o preseljenju. Otac mu je porijeklom iz Bosne i Hercegovine i u Njemačku je stigao 1991. godine, dok je majka prva generacija rođena u Njemačkoj nakon što su njeni roditelji kao gastarbajteri došli oko 1975. godine. Philip je odrastao u Bavarskoj, u porodici koja je godinama razvijala vlastiti posao.
Erasmus u Zagrebu promijenio mu je planove
Studirajući međunarodni menadžment u Njemačkoj, Philip je dio studija morao provesti u inostranstvu. Dok su njegove kolege birale Australiju i Sjedinjene Američke Države, on je odlučio otići u Zagreb, gdje je već imao dio porodice.
Tek tokom boravka u Hrvatskoj počeo je ozbiljno razmišljati o drugačijoj budućnosti. Upoznao je novu ekipu i, kako je ispričao za HRT, osjećao se veoma prihvaćeno. Kada se nakon Erasmusa vratio u Njemačku, shvatio je koliko mu nedostaju Zagreb, ljudi koje je upoznao i način života koji je tamo pronašao.
„Kad sam se vratio u Njemačku, bio sam deprimiran“, rekao je, objašnjavajući da je upravo tada donio odluku da se vrati u Hrvatsku.
Nakon preseljenja posao nije pronašao odmah. Tražio ga je oko pet mjeseci, a na kraju je preko poznanstava došao do firme koja je radila s njemačkim klijentima. Radio je u reviziji i poreznom savjetovanju, prije nego što je odlučio krenuti vlastitim putem.
Danas se bavi savjetovanjem, upravljanjem investicijama i poslovima povezanim s nekretninama. Ipak, njegova priča nije jednostavna poruka da je život u Hrvatskoj lakši od života u Njemačkoj.
Povratak nije svakodnevna kafa i more
Philip kaže da mu se javljaju ljudi koji Njemačku doživljavaju kao krug „kuća i posao“ i razmišljaju o povratku. Njima, međutim, otvoreno govori da ni život u Hrvatskoj ne znači bijeg od rada i obaveza.
„I ovdje se mora raditi“, poručuje, upozoravajući da posebno početak može biti težak. Istovremeno otvoreno govori o problemima koje je primijetio, od traženja posla preko poznanstava do prostora za poboljšanje obrazovnog sistema.
Uprkos tome, svoju odluku ne dovodi u pitanje. Kaže da dobro poznaje njemački sistem i način života, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj.
„Nikad sretniji nisam bio u životu“, rekao je za HRT.
Njegova priča pokazuje i drugu stranu migracija. Dok su generacije ljudi s Balkana odlazile prema Njemačkoj tražeći sigurnost i bolje prilike, dio njihove djece danas pokušava pronaći vlastiti odgovor na pitanje gdje se zaista osjeća kod kuće.
Da li biste vi zbog boljeg osjećaja života napustili sigurniji sistem i veću zemlju?