Dok većina građana dostavljača vidi samo nekoliko trenutaka, od zaustavljanja kombija do preuzimanja paketa na vratima, iza svake pošiljke nalazi se radni dan ispunjen hodanjem, nošenjem tereta, penjanjem uz stepenice i stalnom borbom s vremenom.

Naš čitatelj iz Bosne i Hercegovine, koji radi u njemačkoj pošti DHL, kaže da njegov prosjek, gledano na nivou cijelog mjeseca, iznosi oko 18.000 koraka po radnom danu.

Iako posao obavlja uz dostavno vozilo, najveći dio smjene ne provodi sjedeći. Kombi je samo veza između stotina adresa na kojima treba pronaći parking, uzeti odgovarajuću pošiljku, doći do ulaza, pronaći prezime, pozvoniti i često se popeti na nekoliko spratova. Nakon povratka u vozilo cijeli postupak počinje ispočetka.

„Ljudi vide samo kada izađemo iz kombija i donesemo paket. Ne vide koliko puta dnevno ulazimo i izlazimo iz vozila, koliko stepenica pređemo i koliko tereta nosimo. Kada dođem kući, najviše osjetim noge, leđa i ramena“, opisuje naš čitatelj.

Kako izgleda radni dan

Njegov radni dan počinje znatno prije prve dostave. Pošiljke je potrebno pregledati, sortirati i rasporediti u vozilo tako da tokom vožnje budu dostupne odgovarajućim redoslijedom. Svaka greška pri slaganju može značiti dodatno traženje paketa, gubitak vremena i još veći pritisak tokom ostatka smjene.

DHL u svojim oglasima za posao navodi da dostavljači rade pet dana sedmično, između ponedjeljka i subote, te da dostavljaju pisma i pakete koristeći službena vozila i druga dostupna pomagala. Prosječna pošiljka teži manje od deset kilograma, ali pojedinačni tereti mogu imati do 31,5 kilograma. Upravo kombinacija velikog broja lakših pošiljki i povremenih veoma teških paketa čini ovaj posao fizički zahtjevnim.

Poseban problem predstavljaju zgrade bez lifta. Paket vode, veći kućanski uređaj, automobilski dijelovi ili namještaj moraju biti doneseni do adrese bez obzira na to nalazi li se stan u prizemlju ili na četvrtom spratu. Ako primatelja nema kod kuće, dostavljač mora provjeriti postoji li mogućnost predaje komšiji, ostavljanja na dogovorenom mjestu ili preusmjeravanja pošiljke.

Mnogi radnici se žale

Iskustvo našeg čitatelja nije usamljeno. Jedan radnik je u javnoj objavi opisao da je tokom radnog vremena napravio oko 14.000 koraka i prešao približno 40 spratova, iako posao formalno obavlja kao vozač. Drugi zaposleni naveo je da nakon dijela zahtjevne ture nije uspio dostaviti devet paketa i između 250 i 300 pisama, kataloga i drugih manjih pošiljki.

Na platformama na kojima zaposleni ocjenjuju poslodavce često se spominju fizičko opterećenje, vremenski pritisak i veliki broj pošiljki. Pojedini radnici navode da je najteži dio posla nošenje teških paketa u više spratove, dok drugi ističu da se količina posla znatno razlikuje od grada do grada, dostavnog područja i organizacije lokalnog centra.

Broj koraka nije jedino mjerilo težine ovog posla. Dostavljač mora cijeli dan ostati koncentriran u saobraćaju, paziti na pravilno parkiranje, skenirati pošiljke, evidentirati dostavu i voditi računa da paket bude predan pravoj osobi. Istovremeno mora pratiti raspored i pokušati završiti cijelu rutu u predviđenom vremenu.

„Kada je normalan dan i kada nema previše paketa, posao se može dobro organizirati. Problem nastaje kada dođe velika količina pošiljki, kada je loše vrijeme ili kada na jednoj adresi izgubite mnogo vremena. Tih deset minuta kasnije nedostaje na kraju smjene“, navodi naš čitatelj.

Ljeti je teško raditi

Ljeti se radi na visokim temperaturama, uz stalno ulaženje i izlaženje iz zagrijanog vozila. Zimi dostavljače čekaju hladnoća, snijeg, kiša, led i mokre stepenice. Pošiljke se ipak moraju dostavljati, a vremenski uvjeti često samo dodatno usporavaju kretanje i povećavaju rizik od povreda.

Dodatni pritisak donosi predblagdansko razdoblje, vrijeme velikih internetskih rasprodaja i sedmice u kojima naglo poraste broj narudžbi. U jednoj javnoj raspravi spomenut je prosjek od oko 160 paketa tokom radnog dana na pojedinim kombiniranim rutama, što pokazuje s kakvim se količinama dostavljači mogu susresti u najopterećenijim periodima.

Među pozitivnim stranama radnici najčešće izdvajaju samostalnost nakon izlaska na teren, kretanje na otvorenom, redovna primanja i kontakt s ljudima. Iskusnom dostavljaču mnogo znači i stalna ruta jer poznaje ulice, zgrade, mjesta za parkiranje i korisnike koji redovno primaju pošiljke. Zaposleni koji su posao pozitivno ocijenili navode da može odgovarati osobama koje vole kretanje, praktičan rad i određenu slobodu u organizaciji dana.

Ipak, naš čitatelj kaže da se organizam ne navikne potpuno na opterećenje. Nakon nekog vremena čovjek nauči pravilnije rasporediti pakete, bolje planirati rutu i brže pronaći adrese, ali svakodnevno hodanje i nošenje tereta ostaju isti.

„Nije svaki dan jednako težak, ali nema lagane sedmice. Kada pet dana zaredom napravite približno 18.000 koraka, uz pakete i stepenice, tijelo to osjeti. Mnogi misle da samo vozimo kombi, a zapravo smo veći dio dana na nogama“, poručuje naš čitatelj iz Njemačke.