Istraživanje među stranim dostavljačima i taksistima u Zagrebu pokazalo je da se mnogi zadužuju hiljadama eura kako bi stigli u Hrvatsku, dok nakon troškova jedva uspijevaju sačuvati dio zarade.
Strani radnici koji u Zagrebu rade kao dostavljači hrane i taksisti često provode između 10 i 14 sati dnevno na ulicama, uz malo slobodnih dana i neizvjesna mjesečna primanja. Većina učesnika jednog novog istraživanja navela je da nije zadovoljna uvjetima rada, prije svega zbog niske zarade, visokih troškova i provizija digitalnih platformi.
Riječ je uglavnom o radnicima iz Nepala i Indije koji su Hrvatsku odabrali jer nisu mogli dobiti priliku za odlazak u druge članice Evropske unije. Njihova iskustva analizirana su u istraživanju „Work, Eat, Sleep, Repeat: Iskustva stranih taksista i dostavljača u Zagrebu“, objavljenom u naučnom časopisu Kroatologija. Autori istraživanja su Ivan Perkov, Ana Budimir i Nikola Švenda.
Dug za dolazak veći od godišnje zarade
Posebno zabrinjava podatak da su se pojedini radnici prije dolaska zadužili između 6.000 i 8.000 eura, najčešće zbog naknada posredničkim agencijama. To znači da veliki dio prvih zarada ne koriste za poboljšanje vlastitog života, nego za vraćanje duga i slanje novca porodicama u matičnim zemljama.
Jedan od taksista naveo je da platforma zadržava čak 30 posto ukupnog iznosa. Pojedini dostavljači tvrde da im nakon plaćanja smještaja, hrane, goriva, najma vozila i drugih troškova ostane svega od 100 do 300 eura mjesečno.
Dio ispitanika kao prednost navodi jednostavnost posla i mogućnost samostalnog određivanja radnog vremena. Ipak, takva sloboda u praksi često znači da je za pristojnu zaradu potrebno raditi gotovo cijeli dan.
Ko je odgovoran za uvjete rada?
Položaj dostavljača dodatno komplikuje činjenica da mnogi ne rade direktno za platforme, nego preko posredničkih kompanija. Platforme uglavnom navode da nisu njihovi formalni poslodavci, dok se odgovornost za radni odnos prebacuje na takozvane agregatore.
Najvažnija poruka istraživanja jeste da jednostavna dostupnost posla ne znači i dostojanstvene uvjete rada. Imate li iskustvo sa radom preko dostavljačkih platformi ili poznajete nekoga ko je došao u Hrvatsku preko agencije? Napišite nam u komentarima.