Građani koji se presele na novu adresu u Njemačkoj dužni su promjenu prijaviti nadležnoj službi u roku od dvije sedmice od stvarnog useljenja. Obaveza se ne odnosi samo na osobe koje prvi put dolaze u Njemačku nego i na one koje se sele iz jednog grada u drugi, kao i na preseljenje unutar istog grada ili općine.
Prema članu 17. njemačkog Zakona o prijavi prebivališta, Bundesmeldegesetz, osoba koja useli u stan mora se u roku od dvije sedmice prijaviti nadležnoj službi za prijavu stanovništva, koja se najčešće nalazi u Bürgeramtu, Einwohnermeldeamtu ili općinskoj upravi. Kašnjenje predstavlja prekršaj, a prema članu 54. istog zakona može biti kažnjeno novčanom kaznom do 1.000 eura.
Važno je naglasiti da kazna od 1.000 eura nije automatska niti se izriče svakome ko zakasni nekoliko dana. Riječ je o najvišem zakonskom iznosu, dok nadležna služba u konkretnom slučaju procjenjuje koliko je prijava kasnila, zbog čega je došlo do kašnjenja, je li prekršaj počinjen namjerno i je li osoba ranije kršila istu obavezu. Ipak, građani ne bi trebali računati da će zakašnjela prijava uvijek proći bez posljedica.
Za prijavu su u pravilu potrebni važeća lična karta ili pasoš, obrazac za prijavu i potvrda stanodavca o useljenju, poznata kao Wohnungsgeberbestätigung. Sam ugovor o najmu stana najčešće nije dovoljan jer potvrda mora sadržavati podatke o stanodavcu ili drugoj osobi koja daje stan na korištenje, adresu nekretnine, datum useljenja i imena osoba koje se prijavljuju.
Stanodavac je dužan izdati ovu potvrdu najkasnije u roku od dvije sedmice nakon useljenja. Ako je odbije izdati ili je podstanar iz drugih razloga ne može dobiti, osoba koja se prijavljuje treba o tome odmah obavijestiti nadležni ured. Time može dokazati da kašnjenje nije nastalo njenom krivnjom i izbjeći situaciju u kojoj bi bila kažnjena zbog propusta stanodavca.
Kada se osoba seli s jedne adrese na drugu unutar Njemačke, uglavnom nije potrebno posebno odjaviti staru adresu. Dovoljno je prijaviti novu, nakon čega nadležna služba podatke prosljeđuje prethodnom mjestu prebivališta. Posebna odjava potrebna je kada osoba napusti stan i ne useli se na drugu adresu u Njemačkoj, primjerice kada se trajno vraća u Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju ili drugu državu. U tom slučaju odjava se također mora obaviti u roku od dvije sedmice nakon iseljenja, a može se podnijeti najranije sedam dana prije odlaska.
Zakon predviđa i određene izuzetke. Osoba koja je već prijavljena na jednoj adresi u Njemačkoj i privremeno boravi u drugom stanu najduže šest mjeseci ne mora prijavljivati tu adresu. Osobe koje inače nemaju prijavljeno prebivalište u Njemačkoj uglavnom nisu dužne prijaviti kratkotrajni boravak do tri mjeseca. Ako boravak potraje duže, obaveza prijave nastaje nakon isteka tog perioda.
Prijava adrese važna je i za druge administrativne postupke. Netočni podaci u evidenciji mogu izazvati probleme prilikom registracije vozila, podnošenja zahtjeva za vozačku dozvolu, dobivanja uvjerenja o nekažnjavanju, komunikacije s poreznom upravom, zdravstvenim osiguranjem, bankom ili uredima za socijalna i porodična davanja. Nakon prijave potrebno je ažurirati adresu i na njemačkoj ličnoj karti, a po potrebi i podatke povezane s vozilom.
U pojedinim gradovima prijava se može obaviti elektroničkim putem, ali samo ako je lokalna uprava uključena u sistem elektroničke prijave i ako osoba posjeduje odgovarajući dokument s aktiviranom elektroničkom identifikacijom. Državljani trećih zemalja koji imaju elektroničku boravišnu dozvolu još ne mogu svugdje koristiti ovu mogućnost, pa često moraju lično otići u Bürgeramt.
Ako u roku od dvije sedmice nema slobodnih termina, preporučljivo je sačuvati dokaz da je termin zatražen na vrijeme, poput potvrde rezervacije ili elektroničke poruke nadležne službe. Pojedini uredi izričito navode da je pravovremeno rezerviran prvi slobodan termin dovoljan kao dokaz da je građanin pokušao ispuniti obavezu u zakonskom roku.