Njemački islamolog Mahmoud Jaraba upozorio je da bi u narednim godinama moglo doći do porasta radikalizacije mladih. Nakon nedavnog islamističkog napada u Berlinu zatražio je veća ulaganja u programe prevencije i deradikalizacije.
Jaraba, stručnjak sa Univerziteta Erlangen, smatra da nadležne institucije još uvijek ne ulažu dovoljno u preventivne programe. Prema njegovim riječima, sredstva namijenjena ovim projektima u pojedinim slučajevima čak se smanjuju.
„Naučna istraživanja pokazuju da u budućnosti možemo očekivati još više slučajeva radikalizacije mladih“, upozorio je Jaraba.
Džamije nisu glavni izvor problema
Jaraba smatra da džamije uglavnom žele učestvovati u prevenciji radikalizacije. Međutim, mnoge muslimanske zajednice nemaju dovoljno novca, stručnog osoblja ni podrške državnih institucija.
Prema njegovim riječima, džamije same po sebi nisu glavni izvor širenja ekstremističkih sadržaja. Veći problem predstavljaju malobrojne, ali veoma radikalne salafističke grupe.
Takve grupe često nisu direktno povezane s određenom džamijom. Njihovi članovi mogu se sastajati u privatnim stanovima, zatvorenim prostorima ili putem interneta, zbog čega ih je teško pratiti.
Mladi traže osjećaj pripadnosti
Radikalnim sadržajima posebno su izloženi mladi koji imaju osjećaj da nisu prihvaćeni u društvu. Među njima su i osobe koje su doživjele rasizam, diskriminaciju ili društvenu izolaciju.
Dugotrajno nezadovoljstvo može kod mladih stvoriti negativan odnos prema državi i društvu. Istovremeno, umjerene muslimanske zajednice često nemaju dovoljno sadržaja i podrške koje bi im mogle ponuditi.
Radikalne salafističke grupe mladima nude jednostavna objašnjenja i stroga pravila. Jasno određuju šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno, te kako se treba moliti, postiti i ponašati.
Jaraba smatra da upravo takvi jednostavni odgovori privlače dio mladih koji traže identitet, sigurnost i pripadnost određenoj grupi.
Zabrane ne rješavaju problem
Islamolog ne vjeruje da zabrana pojedinih salafističkih organizacija može dugoročno riješiti problem. Nakon zabrane, njihovi članovi mogu nastaviti djelovati pod drugim imenom ili se okupljati na novim lokacijama.
Zbog toga traži veća ulaganja u dugoročne programe prevencije i deradikalizacije. U njih bi, prema njegovom mišljenju, trebalo aktivnije uključiti džamije, muslimanske zajednice, stručnjake, škole i lokalne institucije.