Neisplaćena plaća, nepriznati prekovremeni sati i uskraćivanje plaćenog godišnjeg odmora problemi su s kojima se susreće dio radnika iz Bosne i Hercegovine zaposlenih u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i drugim državama Evropske unije.
Mnogi radnici mjesecima čekaju obećanu uplatu, nastavljaju dolaziti na posao i vjeruju poslodavcu koji tvrdi da je riječ o privremenom problemu. Međutim, što radnik duže čeka, veći je rizik da će propustiti zakonski ili ugovoreni rok za potraživanje novca.
Prvo provjerite šta vam poslodavac tačno duguje
Radnik treba pregledati ugovor o radu, obračune plaće, kolektivni ugovor, evidenciju radnog vremena i uplate na bankovnom računu. Potrebno je utvrditi nije li isplaćena cijela plaća, samo jedan njen dio, dodatak za noćni rad, rad nedjeljom i praznicima, prekovremeni sati, regres ili naknada za vrijeme godišnjeg odmora.
Pravila o visini dodataka za prekovremeni rad nisu jednaka u svim državama EU. Ona najčešće zavise od zakona države u kojoj radnik radi, kolektivnog ugovora, ugovora o radu i djelatnosti poslodavca. Naknada može biti isplaćena u novcu ili, kada je to dopušteno, zamijenjena slobodnim satima ili danima.
Propisi EU, ipak, postavljaju minimalne standarde radnog vremena. Prosječno sedmično radno vrijeme, zajedno s prekovremenim radom, u pravilu ne smije prelaziti 48 sati, uz propisane periode dnevnog i sedmičnog odmora.
Sačuvajte sve dokaze o radu
Radnik ne bi trebao čekati da spor počne kako bi pokušao prikupiti dokumentaciju. Potrebno je sačuvati ugovor o radu, anekse ugovora, platne liste, rasporede smjena, evidenciju ulazaka na gradilište ili u firmu, poruke poslodavca, elektronsku poštu, fotografije rasporeda i bankovne izvode.
Korisni mogu biti i podaci iz tahografa, službenih aplikacija, GPS evidencije vozila, radnih naloga, građevinskih dnevnika, evidencije dolazaka te izjave kolega koji mogu potvrditi koliko je sati radnik stvarno radio.
Posebno je važno voditi vlastitu dnevnu evidenciju. U nju treba upisivati datum, vrijeme početka i završetka rada, pauze, mjesto rada i posao koji je obavljen.
Dokumente treba sačuvati izvan službenog mobitela i službene elektronske pošte jer radnik nakon otkaza može izgubiti pristup tim podacima.
Poslodavcu pošaljite pisani zahtjev za isplatu
Prvi službeni korak treba biti pisani zahtjev poslodavcu. Nije dovoljno samo razgovarati s poslovođom ili direktorom. Zahtjev treba poslati elektronskom poštom, preporučenim pismom ili na drugi način koji omogućava dokazivanje datuma slanja i prijema.
U zahtjevu treba navesti period na koji se dug odnosi, broj neplaćenih sati, iznos koji radnik potražuje i rok u kojem traži isplatu. Kada tačan iznos nije poznat, može se zatražiti dostavljanje ispravnog obračuna plaće i evidencije radnog vremena.
Usmena obećanja poput „bit će sljedeće sedmice“ ili „firma trenutno nema novca“ ne zaustavljaju nužno rokove za podnošenje zahtjeva ili tužbe.
U nekim državama i kolektivnim ugovorima postoje veoma kratki rokovi u kojima radnik mora pisano zatražiti neisplaćeni novac. Zbog toga se ne preporučuje čekanje nekoliko mjeseci prije poduzimanja prvih koraka.
Prijava inspekciji rada ne znači uvijek automatsku isplatu
Ako poslodavac ne odgovori ili odbije isplatu, radnik se može obratiti nadležnoj inspekciji rada države u kojoj radi. Inspekcija može provjeravati prijavu radnika, evidenciju radnog vremena, obračune plaće, poštivanje minimalne plaće i druge uslove rada.
Evropska agencija za temeljna prava navodi da inspektori rada imaju važnu ulogu u informiranju stranih radnika o ostvarivanju prava na zaostale plaće i dostupnim pravnim postupcima.
Međutim, ovlasti inspekcije razlikuju se od države do države. U pojedinim državama inspektor može naložiti poslodavcu određene mjere ili pokrenuti prekršajni postupak, dok će radnik za samu naplatu novca ipak morati pokrenuti postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
Prilikom prijave inspekciji treba dostaviti što više konkretnih podataka: naziv i adresu firme, mjesto rada, period zaposlenja, radno vrijeme, ugovorenu plaću, neisplaćeni iznos i dostupne dokaze.
Pomoć mogu pružiti sindikat i radničko vijeće
Radnici zaposleni u većim firmama mogu se obratiti radničkom vijeću, predstavniku zaposlenika ili sindikatu. Sindikati često pomažu pri provjeri obračuna, pisanju zahtjeva poslodavcu, pregovorima i pokretanju sudskog postupka.
Članstvo u sindikatu u pojedinim slučajevima uključuje pravnu zaštitu, ali uslovi zavise od države i konkretnog sindikata. Radnik bi se trebao obratiti što prije jer pravna pomoć najčešće ne pokriva spor koji je nastao prije učlanjenja.
Evropska agencija za rad navodi da sindikati i drugi socijalni partneri mogu pomagati radnicima u potraživanju neisplaćenih plaća, naknada i drugih prava.
Kada je potrebno pokrenuti sudski postupak
Ako poslodavac i nakon pisanog zahtjeva odbija platiti dug, sljedeći korak može biti tužba pred radnim sudom ili drugim nadležnim sudom. U nekim državama prije tužbe postoji postupak mirenja, arbitraže ili obavezno obraćanje posebnom tijelu za radne sporove.
Radnik može tražiti neisplaćenu plaću, dodatke, naknadu za prekovremene sate, zatezne kamate i, zavisno od nacionalnog zakonodavstva, troškove postupka.
Ne treba čekati prestanak radnog odnosa. Potraživanje se u pravilu može pokrenuti i dok je radnik još zaposlen, iako se mnogi radnici boje da će zbog toga dobiti otkaz. Ako bi poslodavac radnika kažnjavao ili otpustio samo zato što je tražio zakonito zarađenu plaću, takvo postupanje također može biti predmet pravne zaštite, ali pravila i rokovi zavise od države.
Prekovremeni sati moraju se moći dokazati
Najčešći problem kod naplate prekovremenih sati nije samo pitanje postoji li pravo na dodatnu naknadu, nego može li radnik dokazati da je prekovremeno radio i da je poslodavac takav rad naredio, odobrio ili barem znao da se obavlja.
Zbog toga je važno sačuvati rasporede, poruke nadređenih, radne naloge, evidencije dolazaka i druge podatke. Radnik koji svakoga dana ostaje duže na poslu bez ikakvog pisanog traga može imati znatno teži postupak.
Pravila o dopuštenom broju prekovremenih sati, visini dodatka i mogućnosti korištenja slobodnih dana uređuju se nacionalnim zakonima i kolektivnim ugovorima. Istraživanje Eurofounda pokazuje da evropske države koriste različite modele, ali se prekovremeni rad uglavnom nadoknađuje dodatnom isplatom, slobodnim vremenom ili kombinacijom ta dva načina.
Godišnji odmor nije isto što i isplata umjesto odmora
Svaki radnik u EU ima pravo na najmanje četiri sedmice plaćenog godišnjeg odmora. Države članice i kolektivni ugovori mogu radnicima dati i veći broj dana.
Poslodavac ne može jednostavno odlučiti da radnik nema pravo na plaćeni godišnji odmor. Dok radni odnos traje, zakonski minimum godišnjeg odmora u pravilu se ne bi trebao zamjenjivati novčanom isplatom. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor dopuštena je prvenstveno kada radni odnos prestane, a radnik nije mogao iskoristiti dane koji mu pripadaju.
Treba razlikovati nekoliko situacija: poslodavac može odbijati odobriti korištenje odmora, može odobriti odmor ali ga ne platiti ili nakon prestanka ugovora može odbiti isplatiti naknadu za neiskorištene dane. Za svaku od tih situacija postupak i način obračuna mogu biti drugačiji.
Posebna prava upućenih radnika
Radnici koje firma iz jedne države privremeno šalje na rad u drugu državu EU imaju status upućenih radnika. Tokom upućivanja trebaju imati najmanje osnovne uslove rada koji važe u državi u kojoj stvarno obavljaju posao, uključujući pravila o naknadi, radnom vremenu i godišnjem odmoru.
To može biti posebno važno za radnike koje slovenske, hrvatske ili druge firme šalju na gradilišta u Njemačku, Austriju, Belgiju ili Nizozemsku. Činjenica da je ugovor potpisan u jednoj državi ne znači automatski da poslodavac može zanemariti obavezne minimalne uslove države u kojoj se posao obavlja.
Šta ako firma tvrdi da nema novca
Ako firma kasni s plaćama većem broju radnika, ne plaća doprinose, zatvara poslovnice ili najavljuje stečaj, potrebno je reagirati posebno brzo. Radnik treba provjeriti je li otvoren stečajni ili insolventni postupak i kojem tijelu se prijavljuju potraživanja.
Pravila EU obavezuju države članice da imaju instituciju ili fond koji u slučaju insolventnosti poslodavca garantira isplatu određenog dijela neisplaćenih radničkih potraživanja. Tačan iznos, period koji se pokriva i rok za prijavu određuje svaka država.
Radnik ne bi trebao pretpostaviti da će fond automatski pronaći sve zaposlene i uplatiti im novac. Najčešće je potrebno pravovremeno prijaviti potraživanje i dostaviti ugovor, obračune plaće, dokaz o neisplati i dokumentaciju o prestanku radnog odnosa ili otvaranju stečaja.
Ne potpisujte da ste primili novac koji nije isplaćen
Poslodavac može od radnika tražiti da potpiše platnu listu, potvrdu o primljenoj gotovini, sporazumni raskid ugovora ili izjavu da nema daljnjih potraživanja.
Takve dokumente ne treba potpisivati bez razumijevanja njihovog sadržaja. Posebno je opasno potvrditi da je plaća isplaćena u gotovini ako radnik novac nije dobio.
Radnik koji ne razumije jezik na kojem je dokument sastavljen trebao bi zatražiti prijevod i pravni savjet prije potpisivanja. Potpisivanje sporazuma kojim se radnik odriče potraživanja može znatno otežati ili potpuno onemogućiti kasniju naplatu.
Boravišna dozvola nije razlog da se odustane od prijave
Državljani Bosne i Hercegovine često strahuju da će prijavom poslodavca izgubiti posao, radnu ili boravišnu dozvolu. Taj rizik ne treba zanemariti, posebno kada je dozvola vezana za konkretnog poslodavca, ali neisplata plaće ne postaje zakonita samo zato što je radnik strani državljanin.
Strani radnici trebaju se, uz sindikat ili pravnika za radno pravo, informirati i kod nadležnog ureda za strance prije promjene poslodavca ili prekida rada. Potrebno je provjeriti može li se dozvola prenijeti na novog poslodavca i u kojem roku se mora prijaviti prestanak zaposlenja.
Radnik ne bi trebao samovoljno prestati dolaziti na posao bez pravnog savjeta. U pojedinim državama neisplata plaće može opravdati izvanredni raskid ugovora, ali pogrešno proveden raskid može izazvati probleme s naknadom za nezaposlene, odštetom ili boravišnim statusom.
Najvažnije je reagirati brzo i pisanim putem
Radnik kojem nije isplaćena plaća ili drugi dio zarade treba odmah sačuvati dokaze, napraviti tačan obračun, poslati poslodavcu pisani zahtjev i provjeriti rokove koji vrijede u državi zaposlenja.
Nakon toga može se obratiti radničkom vijeću, sindikatu, inspekciji rada, advokatu ili nadležnom sudu. Kada postoji sumnja da firma ide u stečaj, potrebno je odmah provjeriti mogućnost prijave potraživanja i isplate iz državnog garantnog fonda.
Tačan postupak nije isti u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i drugim državama EU. Zbog toga se opće informacije ne mogu smatrati zamjenom za pravni savjet u konkretnom slučaju, posebno kada ističe rok za prijavu potraživanja ili je ugrožena radna i boravišna dozvola.