Poduzetnica Snježana Köpruner, koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi kompanije za proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih, upozorava na rizike ekonomije koja se oslanja na rentu, a zanemaruje industrijsku proizvodnju.
Odrasla u Zadru i poslovno formirana u Njemačkoj, danas otvoreno kritizira model društva u kojem se, kako ističe, uspjeh sve češće temelji na rasprodaji imovine i izbjegavanju rada. O tim temama govorila je u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandar Stanković na HRT.
Od Zadra i Njemačke do industrijskog uspjeha u BiH
Rođena u Benkovcu, Köpruner je odrasla u Zadru, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirala je na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a karijeru započela kao razvojna inženjerka u Bagatu.
Nakon magisterija sredinom osamdesetih odlazi u Njemačku, gdje se usavršava u analizama tržišta i troškova.
„Kad ste na pravom putu, prepreke ne doživljavate kao teret. Često su me pitali je li studij strojarstva bio težak, ali na kraju nisam imala takav osjećaj. Sve je teklo prirodno“, kazala je.
Radeći na projektima jačanja konkurentnosti, dolazi u kontakt s radnicima iz Bosne i Hercegovine koji su tražili zaposlenje. Kako navodi, osjećaj odgovornosti potaknuo ju je da im pomogne. Nakon prvih angažmana, kompanija ulazi u proces privatizacije, a nakon odustajanja njemačkog investitora Messer, radnici joj se ponovno obraćaju.
„Njihova borba za opstanak snažno je utjecala na mene. Nisam imala vlasničke udjele pa sam krenula uvjeravati vlasnike. Uspjeli smo i firma je privatizirana 2004. godine. Tada je imala 52 radnika i prihod od 400.000 eura, a danas broji više od 700 zaposlenih i oko 35 miliona eura godišnjeg prometa“, istaknula je.
Kompanija proizvodi dijelove za njemačke, austrijske i švicarske firme, a proizvodi se ugrađuju u bagere, alatne i pakirne strojeve. Krajnji kupci su globalni brendovi poput Liebherr, Grob i DMG Mori. Prosječna plata u firmi prelazi 2.000 KM, što je značajno iznad prosjeka u Federaciji BiH.
„Naše plate su 30 do 40 posto veće od prosjeka, a u sektoru i do 50 posto više“, naglasila je.
Firma u Travniku kao primjer razvoja i zapošljavanja
Posebno ističe da je ključni iskorak napravljen upravo u Bosni i Hercegovini, gdje je u Travnik razvila proizvodnu kompaniju koja danas zapošljava stotine radnika. Ono što je počelo kao mala firma s nekoliko desetina zaposlenih preraslo je u stabilan industrijski sistem sa više od 700 radnika.
Upravo taj primjer pokazuje, kako naglašava, da je moguće graditi ozbiljnu proizvodnju i u domaćim uslovima, uz znanje, organizaciju i dugoročnu viziju. Dodaje da su rezultati postignuti bez brzih i lakih rješenja, već kroz kontinuiran rad, ulaganje i povjerenje u ljude.
Radnici u fokusu: vrtić i planovi za stanove
Köpruner je prepoznatljiva po odnosu prema zaposlenima i ulaganjima u radne uvjete. U sklopu fabrike u Travniku izgrađen je i vrtić za djecu radnika.
Posebnu ulogu u razvoju poslovne filozofije imao je njen suprug Austrijanac, koji je 2010. preuzeo funkciju direktora. Njegova poruka radnicima bila je da želi da ljudi rado dolaze na posao.
„To znači da su uslovi rada dobri i da sistem funkcioniše. Taj princip i danas smatram ključnim“, rekla je.
Jedne godine u kompaniji je rođeno 29 djece, što je bio dodatni motiv za ulaganje u vrtić. Danas ga pohađa 63 djece, a zaposlenici plaćaju tek dio cijene, dok samohrani roditelji ne snose troškove.
Kompanija paralelno razvija i stambeni projekat za mlade radnike. Plan je dugoročni najam kroz koji bi stanari postepeno otplaćivali nekretnine, čime bi se smanjio odlazak mladih u inostranstvo.
Upozorenje na deindustrijalizaciju i pad vrijednosti
Govoreći o stanju industrije, Köpruner upozorava na propadanje nekadašnjih proizvodnih sistema poput Bagata.
„Bili smo industrijska sila, a danas dopuštamo da se to zaboravi. Vidjela sam pogone u lošem stanju i planove da se pretvore u stanove. To je pogrešan smjer“, istakla je.
Naglašava da mladi imaju potencijal, ali im treba omogućiti razvoj kroz kvalitetno obrazovanje i stručne kadrove.
„Treba nam meritokratsko društvo, u kojem će najbolji predavati i voditi sistem, a ne oni postavljeni po političkoj liniji“, poručila je.
Ekonomija rente i gubitak radne etike
Posebno upozorava na model ekonomije koji se oslanja na prodaju imovine, umjesto na rad i proizvodnju.
„Nikada nismo živjeli bolje, ali ne zbog rada nego zbog rasprodaje naslijeđa. Bez razvoja primarne proizvodnje nema dugoročnog prosperiteta“, smatra Köpruner.
Dodaje da takav pristup slabi moralne i društvene vrijednosti, uključujući odnos prema radu i znanju.
Percepcija BiH i stvarnost na terenu
Köpruner smatra da je slika Bosne i Hercegovine često iskrivljena i pod utjecajem političkih narativa.
„Iz mog iskustva, ljudi ovdje vole svoju zemlju. To je prostor s ogromnim potencijalom i kvalitetnim ljudima“, istaknula je.
Iako priznaje da sistem ima ograničenja, posebno zbog dejtonskog uređenja, vjeruje da postoje pojedinci spremni na promjene.
Obrazovni sistem u krizi
Posebno zabrinjava stanje u obrazovanju. U kompaniji su počeli testirati kandidate i uočili ozbiljne nedostatke u znanju.
„Imamo situaciju da se diplome kupuju, a kriteriji spuštaju. To je podcjenjivanje mladih ljudi i ozbiljan problem za budućnost“, upozorila je.
Zaključuje da je obrazovni sistem zastario i da su potrebne reforme, uključujući i mogućnost osnivanja vlastitih obrazovnih institucija kako bi se osigurao kvalitetniji kadar za industriju.