Nakon izmjena Kaznenog zakona u Republika Srpska, kojima je ukinuta automatska zamjena zatvorske kazne do godinu dana novčanom, ovaj entitet napravio je važan iskorak ka individualnoj procjeni svakog slučaja. Ipak, u Federacija Bosne i Hercegovine i na državnom nivou i dalje ne postoji jedinstven pristup ovom pitanju, koje godinama izaziva polemike u javnosti.
Već pet mjeseci u Republici Srpskoj nije moguće “otkupiti” zatvorsku kaznu do godinu dana. Ova mogućnost ukinuta je nakon odluke Ustavni sud Republike Srpske iz septembra 2025. godine, kojom je ranija praksa proglašena neustavnom.
Prema toj odredbi, osuđeni su mogli svaki dan zatvorske kazne zamijeniti novčanom uplatom od 100 KM. Sud je ocijenio da takav sistem stavlja u povlašten položaj osobe s većim finansijskim mogućnostima, dok sudije nemaju prostor da odlučuju o opravdanosti takve zamjene.
Nakon toga, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je izmjene zakona kojima se uvodi individualna procjena u svakom predmetu, kao i mogućnost zamjene kazne radom za opće dobro. Istovremeno, jasno je propisano da se ovakva zamjena ne može primijeniti na najteža krivična djela, uključujući nasilje nad djecom, trgovinu ljudima i terorizam.
Za razliku od RS-a, Federacija BiH zadržala je institut otkupa kazne, uz određena ograničenja. Iako je zabranjen u pojedinim slučajevima, poput seksualnog zlostavljanja djece, i dalje postoji mogućnost da se zatvorske kazne za neka teška djela, uključujući ratne zločine, zamijene novčanom kaznom.
Zastupnik Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine Saša Magazinović godinama upozorava na ovaj problem. Još 2023. godine naveo je primjere u kojima su zatvorske kazne do godinu dana, pa čak i za ratne zločine, zamjenjivane novčanim iznosima od oko 36.500 KM.
Magazinović ističe da sam institut ne mora biti sporan, ali postaje neprihvatljiv kada se primjenjuje na najteža krivična djela. Posebno naglašava da sudije moraju imati veću odgovornost i diskreciono pravo da odlučuju u svakom pojedinačnom slučaju, umjesto da se primjenjuje automatizam koji otvara prostor za zloupotrebe.
Primjeri iz prakse, reakcije javnosti i upozorenja stručnjaka ukazuju na ozbiljan problem – trenutni sistem u BiH često ostavlja dojam da pravda zavisi od finansijske moći pojedinca.
Dok Republika Srpska ide ka modelu individualne procjene i ograničavanja otkupa kazni, Federacija BiH i državni nivo još uvijek nemaju usklađen i jasan pravni okvir. Bez reformi koje će osigurati jednak tretman svih pred zakonom i jasno zabraniti “otkup” za najteža krivična djela, povjerenje građana u pravosuđe ostat će ozbiljno narušeno.
U konačnici, pitanje ostaje otvoreno: može li pravni sistem koji dopušta različite standarde za iste zločine zaista osigurati pravdu za sve građane?