Ljudi porijeklom iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine u Chicagu danas su vlasnici transportnih kompanija, građevinskih firmi, restorana, trgovina, autoservisa, medicinskih ordinacija, računovodstvenih servisa i agencija za nekretnine.
Mnogi od njih u Ameriku su stigli bez kapitala, poslovnih veza i dobrog znanja engleskog jezika. Prve godine provodili su radeći teške poslove u tvornicama, skladištima, hotelima, na gradilištima i u kamionima. Iz tih početaka nastale su firme koje danas zapošljavaju desetine, a u nekim slučajevima i stotine radnika.
Najvidljivija djelatnost ljudi s Balkana u području Chicaga jeste transport. Razlog je jednostavan. Chicago je jedno od najvećih prometnih i logističkih čvorišta Sjedinjenih Američkih Država. U njegovoj okolini sijeku se ključne autoceste, željezničke linije i trgovački pravci koji povezuju istočnu i zapadnu obalu zemlje.
Veliki broj Hrvata, Srba i Bošnjaka počinjao je kao vozač kamiona. Nakon nekoliko godina rada neki su kupovali vlastito vozilo, zatim još jedan kamion, zapošljavali rođake i prijatelje te pokretali vlastite kompanije.
Vremenom su uz transportne firme otvarane dispečerske službe, servisi za kamione, agencije za osiguranje, računovodstvene firme i kompanije koje pomažu pri registraciji i dobivanju potrebnih dozvola.
Jedan od medijski poznatijih primjera je Kavkaz Express, kompanija koju su zajednički razvijali Nermin Bedak, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, i Nikola Parlić, porijeklom iz Srbije. Prema ranije objavljenim podacima, njihova flota imala je više stotina kamiona i dostavnih vozila te je poslovala u gotovo svim američkim saveznim državama.
Njihova poslovna priča često se navodi kao primjer kako su saradnja i zajednički interes u Americi bili snažniji od političkih i nacionalnih podjela koje su mnogi doseljenici ostavili na Balkanu.
Transport je brojnim porodicama omogućio ekonomski napredak, ali ovaj posao nosi i velike rizike. Vlasnici moraju plaćati skupa osiguranja, gorivo, održavanje vozila, dozvole i rate za kamione. Promjene cijena goriva i pad cijena prijevoza mogu u kratkom periodu ugroziti i stabilne kompanije.
Druga velika djelatnost jeste građevinarstvo. Naši ljudi u Chicagu vode firme za renoviranje stanova i kuća, izgradnju krovova, postavljanje keramike, podova, fasada, stolarije, grijanja, klimatizacije, vodovodnih i električnih instalacija.
Mnogi su zanat donijeli iz Europe, a prve poslove obavljali su za poznanike i članove porodice. Rad vikendom i nakon redovne smjene s vremenom je prerastao u registrirane firme koje danas rade za američke investitore i privatne vlasnike nekretnina.
Ljudi s Balkana veoma su aktivni i na tržištu nekretnina. Neke porodice počinjale su kupovinom manje kuće s više stanova. U jednom dijelu objekta živjeli su sami, dok su ostatak iznajmljivali kako bi otplaćivali kredit.
Kasnije su kupovali dodatne objekte, renovirali ih i iznajmljivali. Druga i treća generacija danas se bave profesionalnim posredovanjem, upravljanjem nekretninama i većim investicijama.
Ugostiteljstvo je još jedna djelatnost u kojoj su ljudi s Balkana ostavili vidljiv trag. Café Beograd godinama je jedno od najpoznatijih mjesta balkanske kuhinje u Chicagu. Poznat je po ćevapima, pljeskavicama, bureku, suhomesnatim proizvodima i drugim jelima koja privlače i brojne američke goste.
Poznat je i Lazic Deli, koji spaja mesnicu, trgovinu i pripremu tradicionalne hrane. Njegove pljeskavice, lepinje, kajmak i mesni proizvodi predstavljaju primjer porodičnog posla razvijenog na receptima donesenim s Balkana.
Restoran Sarajevo približno tri desetljeća bio je jedno od najpoznatijih bosanskih mjesta u Chicagu. Prije zatvaranja 2019. godine bio je poznat po ćevapima, bureku, ribi, bosanskim sirevima i tradicionalnoj atmosferi.
Hrvatska kuhinja postala je vidljiva i kroz restoran Rose Mary u četvrti Fulton Market. Vlasnik i chef Joe Flamm, pobjednik američkog kulinarskog takmičenja „Top Chef“, spojio je talijansku tradiciju svoje porodice s hrvatskim kulinarskim utjecajima porodice svoje supruge.
Restoran je uvršten u Michelinov vodič, a jela inspirirana pašticadom, lepinjom, rižotom i okusima Jadrana privukla su pažnju američke gastronomske scene.
Jedan od zanimljivijih primjera novije generacije poduzetnika jeste Nemanja Golubović, osnivač veganskog restorana Kale My Name. Restoran je otvoren 2020. godine i privukao je veliku pažnju američkih medija, pokazujući da ljudi s Balkana nisu vezani samo za tradicionalne restorane i porodične poslove.
Pored transporta, građevinarstva i ugostiteljstva, sve je veći broj liječnika, stomatologa, inženjera, profesora, advokata i IT stručnjaka porijeklom iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Djeca radnika i izbjeglica završila su američke univerzitete i danas rade u bolnicama, bankama, tehnološkim kompanijama, školama, državnim institucijama i velikim korporacijama.
Njihove firme često nemaju balkansko ime i široj javnosti nisu poznate kao hrvatske, srpske ili bosanske. Ipak, povezanost sa zajednicom ostaje vidljiva kroz sponzoriranje kulturnih manifestacija, crkava, džamija, sportskih klubova i humanitarnih akcija.
Brojni uspješni vlasnici ne pojavljuju se u medijima, ali posjeduju desetke kamiona, stambene objekte, građevinske kompanije, restorane ili medicinske prakse. Za mnoge od njih najveći dokaz uspjeha nije javno pokazivanje bogatstva, nego pomoć porodici, školovanje djece i podrška zajednici iz koje su potekli.