Mnogi putnici iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj i drugim državama Europske unije sa sobom nose zlatni nakit – vjenčano prstenje, lančiće, narukvice, naušnice ili vrijedne porodične komade. Često se pritom postavlja pitanje postoji li određena gramaža ili vrijednost nakon koje se zlato mora prijaviti carini.
Odgovor nije tako jednostavan. Kod klasičnog nakita ne postoji pravilo prema kojem, primjerice, prsten skuplji od 300 eura automatski postaje roba za carinjenje. Ključno je razlikovati nakit koji putnik već posjeduje i koristi kao osobnu stvar od nakita koji je upravo kupljen u zemlji izvan EU i unosi se u Europsku uniju kao nova roba.
Hrvatska Carinska uprava osobnom prtljagom smatra stvari koje su opravdano potrebne za putovanje i osobnu uporabu putnika ili njegove porodice, u razumnoj količini. Osobama koje imaju uobičajeno boravište izvan EU takvi predmeti mogu biti privremeno uneseni uz potpuno oslobođenje od uvoznih davanja, uz pretpostavku da će ponovno biti izneseni iz Unije.
Prsten na ruci nije isto što i novi lančić u kutiji
Upravo je tu najvažnija razlika.
Ako osoba iz BiH putuje na odmor u Hrvatsku i na sebi ima vjenčani prsten, lančić, naušnice ili drugi nakit koji redovno koristi, takav nakit u normalnim okolnostima može biti dio njezinih osobnih predmeta. Sama činjenica da vrijedi nekoliko stotina ili nekoliko hiljada eura ne znači automatski da se mora platiti carina. Hrvatska Carinska uprava navodi da osobni predmeti mogu biti novi ili rabljeni, ako ih putnik razumno može trebati za osobnu uporabu tokom putovanja i ako nisu namijenjeni komercijalnoj svrsi.
Drugačija situacija može biti ako putnik, primjerice, u BiH kupi novu zlatnu narukvicu, ostavi je u originalnoj kutiji s računom i potom je unosi u Hrvatsku. Tada više nije presudno to što će osoba narukvicu koristiti za sebe ili pokloniti članu porodice. Ona može biti tretirana kao roba nabavljena izvan carinskog područja EU.
Carinska uprava izričito navodi da se pri procjeni mogu uzimati u obzir vrsta, izgled, namjena, količina, način na koji se roba drži, vrsta prijevoza i dokumentacija koja prati predmet. Drugim riječima, ne postoji pravilo prema kojem stavljanje novog lančića oko vrata prije dolaska na granicu automatski pretvara novu robu u „osobnu stvar“.
Kod ulaska iz BiH u Hrvatsku važan je prag od 300 eura
Ako osoba cestovnim putem iz BiH ulazi u Hrvatsku, roba nekomercijalne prirode u osobnoj prtljazi oslobođena je carine, PDV-a i trošarine do ukupne vrijednosti od 300 eura po putniku.
Za putnike koji u EU dolaze avionom ili brodom limit iznosi 430 eura, dok je za putnike mlađe od 15 godina limit 150 eura bez obzira na prijevozno sredstvo.
To se, međutim, odnosi na robu koju putnik unosi iz treće zemlje, a ne na njegove uobičajene osobne predmete koje privremeno nosi tokom putovanja.
Primjerice, putnik koji automobilom iz BiH unosi novu zlatnu narukvicu vrijednu 250 eura mogao bi koristiti oslobođenje ako zajedno s ostalom robom koju unosi ne prelazi dopuštenu vrijednost i ako je unos nekomercijalne prirode.
Ako nova narukvica vrijedi 1.000 eura, situacija je drugačija.
Vrijednost jednog predmeta ne može se podijeliti kako bi se iskoristilo oslobođenje samo na prvih 300 eura. Hrvatska carina jasno navodi da se vrijednost jednog predmeta ne može dijeliti ni između više putnika.
Dakle, supružnici ne mogu tvrditi da zlatni predmet od 600 eura pripada „pola jednom, pola drugom“ kako bi svaki iskoristio svojih 300 eura oslobođenja.
Najveća greška je poistovjetiti vrijedni nakit s investicijskim zlatom
Posebna pravila vrijede za zlatne poluge i određene zlatnike.
Prema pravilima EU o kontroli gotovine, pod pojmom „gotovina“ ne podrazumijevaju se samo novčanice. U tu kategoriju ulaze i zlatne kovanice s udjelom zlata od najmanje 90 posto te zlatne poluge, zrnca ili grumeni s udjelom zlata od najmanje 99,5 posto.
Ako osoba prilikom ulaska u EU ili izlaska iz EU nosi takvu „gotovinu“ ukupne vrijednosti 10.000 eura ili više, mora je prijaviti carinskim službenicima. Prag se primjenjuje po osobi.
To je potpuno drugo pravilo od onoga koje se odnosi na obični nakit.
Zlatni lančić, prsten ili narukvica nisu navedeni u EU definiciji gotovine samo zato što su izrađeni od zlata. Zato se pravilo od 10.000 eura za prijavu gotovine ne treba miješati s carinskim pravilima za nakit i drugu robu.
Od 26. marta 2026. hrvatska Carinska uprava primjenjuje i nova pravila i obrasce za prijenos gotovine. Pri ulasku ili izlasku iz EU osoba koja nosi 10.000 eura ili više u sredstvima obuhvaćenim definicijom gotovine dužna je izvršiti prijavu.
Šta ako putujete iz EU u BiH sa zlatom
Pravila postoje i na drugoj strani granice.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH navodi da se od uvoznih dažbina oslobađa osobni prtljag putnika, kao i roba nekomercijalnog karaktera koja se unosi u propisanoj vrijednosti. Za ostalu robu nekomercijalnog karaktera u osobnom prtljagu oslobođenje je ograničeno na vrijednost do 600 KM po putniku i danu.
Vrlo važna odredba kaže da se vrijednost osobnog prtljaga koji se privremeno uvozi ili se ponovno unosi nakon privremenog izvoza ne uračunava u taj limit. To znači da se, primjerice, vlastiti nakit koji je osoba imala pri izlasku iz BiH i s kojim se vraća ne treba automatski poistovjećivati s novom robom vrijednom više od 600 KM.
Ako se, međutim, u inozemstvu kupi novi zlatni predmet i unosi u BiH, tada njegovu vrijednost treba promatrati prema pravilima za robu koju putnik uvozi.
I u BiH vrijedi pravilo da se vrijednost jednog predmeta skupljeg od 600 KM ne može podijeliti između nekoliko putnika niti se oslobođenje može obračunati samo na dio njegove vrijednosti. UIO navodi da se u takvoj situaciji uvozne dažbine obračunavaju na cjelokupnu carinsku vrijednost predmeta.
Cariniku nije presudno samo koliko grama zlata imate
Za putnike je možda najvažnije znati da kod nakita ne postoji jednostavna formula poput „do 50 grama je dopušteno, preko toga nije“.
Kod klasičnog nakita carinska procjena prvenstveno se veže uz to radi li se o osobnom predmetu ili robi koja se uvozi, kolika je vrijednost robe, koliko takvih predmeta osoba nosi i postoje li okolnosti koje ukazuju na kupovinu ili komercijalni unos. Hrvatska carina među okolnostima koje može uzeti u obzir navodi izgled, namjenu, količinu, način držanja i dokumentaciju.
Zato jedan stari vjenčani prsten velike vrijednosti može imati potpuno drugačiji carinski tretman od deset novih zlatnih lančića u originalnim kutijama.
Za vrlo skup osobni nakit, naročito ako se često prelazi vanjska granica EU, praktično je imati račun, raniju dokumentaciju, fotografije ili drugi dokaz iz kojeg se može utvrditi da predmet nije upravo kupljen izvan EU. To nije opće pravilo prema kojem svaki putnik mora nositi račun za nakit, ali može znatno olakšati situaciju ako nastane pitanje porijekla predmeta.
Najsigurnije pravilo za putnika je jednostavno: ako nosite vlastiti nakit koji koristite tokom putovanja, riječ je o sasvim drugačijoj situaciji od unošenja upravo kupljenog zlata. Ako ste izvan EU kupili novi komad nakita čija vrijednost prelazi dopušteni putnički limit, potrebno ga je prijaviti carini umjesto računati da će nošenje nakita na ruci ili vratu biti dovoljno da se smatra osobnim predmetom.