Kontrole brzine u Njemačkoj znatno se razlikuju od grada do grada, a razlike nisu vidljive samo u broju radara nego i u iznosima koje lokalne vlasti godišnje naplate vozačima.
Uoči nacionalne akcije pojačane kontrole brzine, poznate kao Blitzermarathon, portal LeasingMarkt.de analizirao je podatke o prihodima od kazni, broju registriranih automobila te broju fiksnih i mobilnih uređaja za mjerenje brzine.
Rezultati pokazuju da je Karlsruhe uvjerljivo na vrhu kada se prihod od kazni usporedi s brojem registriranih osobnih automobila.
Karlsruhe na prvom mjestu
Karlsruhe je tokom prošle godine od kazni za prekoračenje dozvoljene brzine prikupio približno 18 miliona eura.
Kada se taj iznos podijeli s brojem registriranih osobnih automobila u gradu, dolazi se do prosjeka od čak 128 eura po vozilu. Prema rezultatima istraživanja, nijedan drugi analizirani njemački grad nema tako visok iznos.
Veliku ulogu u tome ima razvijena mreža uređaja za kontrolu brzine. Na svakih 10.000 registriranih automobila u Karlsruheu dolazi oko 2,6 fiksnih radara.
To je više nego dvostruko iznad prosjeka gradova koji su obuhvaćeni analizom.
Vozači koji se kreću ulicama Karlsruhea zbog toga imaju relativno veliku mogućnost da naiđu na stacionarnu kontrolu brzine.
Berlin i Hamburg naplate više, ali imaju mnogo više automobila
Kada se gledaju samo ukupni prihodi, Karlsruhe nije njemački rekorder.
Hamburg je od prometnih kazni prikupio približno 41,8 miliona eura, dok je u Berlinu naplaćeno oko 37,9 miliona eura.
Međutim, riječ je o mnogo većim gradovima s daleko većim brojem registriranih vozila. Kada se ukupno naplaćene kazne rasporede prema broju automobila, Karlsruhe izlazi na prvo mjesto.
Potpuno drugačija situacija zabilježena je u Münchenu.
Prema istraživanju, na svaki registrirani osobni automobil u Münchenu godišnje dolazi tek oko 1,90 eura prihoda od kazni za prekoračenje brzine. Time se bavarska prijestolnica nalazi na samom kraju analizirane liste.
Ipak, visina prihoda nije bila jedini kriterij istraživanja. U obzir su uzeti broj fiksnih radara, mobilnih uređaja za mjerenje brzine te broj lokacija na kojima se provode kontrole.
Neki gradovi biraju fiksne radare, drugi mobilne kontrole
Podaci pokazuju da njemački gradovi nemaju jedinstvenu strategiju kada je riječ o nadzoru brzine.
Karlsruhe se u velikoj mjeri oslanja na stacionarne uređaje, dok Potsdam koristi drugačiji pristup i snažnije se oslanja na mobilne kontrole.
Potsdam ima oko 0,9 mobilnih uređaja za kontrolu brzine na svakih 10.000 registriranih automobila, čime se nalazi na vrhu među analiziranim gradovima u ovoj kategoriji.
Istovremeno ima i vrlo velik broj različitih lokacija na kojima se povremeno provodi kontrola brzine. To znači da vozači ne mogu računati samo na poznate lokacije stalno postavljenih kamera.
Karlsruheu su po većem oslanjanju na fiksne uređaje slični Wuppertal i Flensburg. Oba grada imaju relativno razvijenu mrežu stacionarnih radara i nalaze se visoko u ukupnom poretku istraživanja.
Mogućnost kazne značajno zavisi od grada
Analiza pokazuje koliko se pristup kontroli brzine može razlikovati unutar iste države.
U pojedinim gradovima vozači se češće susreću s fiksnim radarima, dok druge lokalne vlasti preferiraju mobilne uređaje koji se premještaju između različitih lokacija.
Razlike su posebno vidljive kada se usporede Karlsruhe i München. Dok Karlsruhe godišnje naplati iznos koji odgovara prosjeku od 128 eura po registriranom automobilu, u Münchenu taj prosjek iznosi samo 1,90 eura.
Potsdam se, s druge strane, izdvaja brojem mobilnih kontrola i lokacija na kojima se mjeri brzina.
Podaci LeasingMarkt.de tako pokazuju da mjesto vožnje može imati veliki utjecaj na vjerovatnoću susreta s radarom, bez obzira na to što su osnovna pravila i kazne za prekoračenje brzine definirani na nivou Njemačke.