Slobodno putovanje bez zaustavljanja na granicama godinama je bilo jedan od najprepoznatljivijih simbola Europske unije. Međutim, nakon migracijske krize, sigurnosnih prijetnji i sve većeg pritiska na nacionalne sustave azila, kontrole su se postupno vratile na brojne unutarnje granice Schengena.
Tema je ponovno u središtu pozornosti njemačkih medija, koji se pitaju može li sustav bez unutarnjih granica dugoročno opstati ako sve veći broj država koristi mogućnost privremenih kontrola. Njemačka je trenutačno jedan od najvažnijih primjera takve politike.
Prema službenim podacima Europske komisije, Njemačka trenutačno provodi kontrole na svim svojim kopnenim granicama – prema Francuskoj, Luksemburgu, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj, Austriji, Švicarskoj, Češkoj i Poljskoj. Aktualna njemačka odluka vrijedi od 16. ožujka do 15. rujna 2026. godine.
Od Austrije 2015. do svih njemačkih granica
Njemačke unutarnje granične kontrole nisu nastale preko noći. Kontrole prema Austriji uvedene su još u rujnu 2015. godine, u vrijeme velikog migrantskog vala prema zapadnoj Europi.
Njemačka je zatim u listopadu 2023. uvela kontrole prema Poljskoj, Češkoj i Švicarskoj, prvenstveno zbog povećane neregularne migracije i aktivnosti krijumčarskih skupina. Od 16. rujna 2024. kontrole su proširene i na preostale kopnene granice Njemačke, uključujući Francusku, Luksemburg, Belgiju, Nizozemsku i Dansku.
Dolaskom Alexandera Dobrindta na mjesto njemačkog ministra unutarnjih poslova politika je dodatno pooštrena. Dobrindt je kontrole predstavio kao važan dio njemačke „Migrationswende“, odnosno promjene politike prema neregularnoj migraciji.
U veljači 2026. odlučeno je da kontrole budu produljene za novih šest mjeseci, do 15. rujna. Njemačka vlada kao razloge navodi neregularnu migraciju, krijumčarenje ljudi, opterećenost sustava za prihvat tražitelja azila te širu sigurnosnu situaciju u Europi i svijetu.
Broj ilegalnih ulazaka snažno je pao
Njemačka savezna policija navodi podatke koji pokazuju veliki pad evidentiranih nedopuštenih ulazaka.
Tijekom 2023. godine zabilježeno je oko 127.500 nedopuštenih ulazaka u Njemačku. Godinu kasnije taj broj pao je na približno 83.600, a tijekom 2025. na oko 63.000.
U prvih šest mjeseci 2026. Bundespolizei je evidentirala 24.329 nedopuštenih ulazaka. Samo u lipnju evidentirano ih je 3.290, što je znatno manje nego 9.461 u lipnju 2023. godine.
Njemačke vlasti dio tog pada pripisuju upravo graničnim kontrolama. Berlin tvrdi da kontrole imaju odvraćajući učinak na neregularnu migraciju i krijumčarske mreže.
Međutim, Europska komisija upozorava da se pad ne može pripisati samo njemačkoj politici. Neregularni prelasci vanjskih granica Europske unije također su znatno smanjeni. Prema podacima koje navodi Komisija, broj takvih prelazaka pao je s oko 240.200 u 2024. na približno 180.400 tijekom 2025. godine.
Bruxelles traži postupno ukidanje kontrola
Upravo se tu pojavljuje ključni sukob između Berlina i Bruxellesa.
Schengenska pravila dopuštaju ponovno uvođenje unutarnjih graničnih kontrola ako postoji ozbiljna prijetnja javnom redu ili unutarnjoj sigurnosti. Međutim, takva mjera mora biti iznimka, mora biti vremenski ograničena i koristiti se kao posljednje sredstvo.
Europska komisija je 2. lipnja 2026. detaljno analizirala njemačke mjere. U mišljenju objavljenom u Službenom listu EU Komisija navodi da Njemačka jest suočena sa složenom migracijskom situacijom, ali istodobno upozorava da Berlin nije dovoljno detaljno objasnio zašto su kontrole potrebne na baš svim kopnenim granicama i zašto moraju trajati šest mjeseci.
Komisija također navodi da statistički podaci ne opravdavaju automatski opće produljivanje i pooštravanje kontrola na svim njemačkim granicama.
Bruxelles zato od Njemačke traži postupno ukidanje klasičnih unutarnjih graničnih kontrola i prelazak na ciljane policijske provjere, mobilne kontrole, razmjenu podataka i intenzivniju suradnju sa susjednim državama.
Kontrole stvaraju probleme ljudima koji svakodnevno prelaze granicu
Njemačke vlasti tvrde da se kontrole provode selektivno i da se ne zaustavlja svako vozilo. Intenzitet kontrole prilagođava se situaciji na pojedinoj granici i stanju u prometu.
Ipak, Europska komisija navodi da je dobila brojne pritužbe građana i tvrtki zbog posljedica kontrola.
Posebno su problemi zabilježeni na njemačkim granicama prema Luksemburgu, Poljskoj i Nizozemskoj, gdje velik broj ljudi svakodnevno prelazi granicu zbog posla. Zbog toga su na pojedinim mjestima klasične stacionarne kontrole počele zamjenjivati mobilne policijske provjere.
Kontrole predstavljaju problem i za transportne tvrtke jer i relativno kratka zadržavanja mogu izazvati velike gospodarske posljedice kada tisuće kamiona svakodnevno prelaze unutarnje granice EU.
Njemačka nije jedina – kontrole postoje diljem Schengena
Problem je postao mnogo širi od njemačkih granica.
Prema trenutačno objavljenim podacima Europske komisije, Austrija provodi kontrole prema Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj, Poljska prema Njemačkoj i Litvi, Nizozemska prema Njemačkoj i Belgiji, Italija prema Sloveniji, dok Francuska kontrolira svoje unutarnje kopnene, zračne i pomorske granice.
Švedska također ima privremene kontrole na unutarnjim granicama, dok Norveška provodi kontrole u lukama s trajektnim vezama prema drugim državama Schengena. Razlozi nisu svugdje isti – uz migracije se spominju terorizam, organizirani kriminal, krijumčarenje ljudi, rat u Ukrajini i moguće hibridne prijetnje.
Situacija je tako dovela do paradoksa: Schengen formalno ostaje prostor bez unutarnjih granica, dok istodobno stanovnici i putnici u velikom dijelu Europe ponovno mogu naići na policiju i kontrolu dok prelaze iz jedne članice u drugu.
Nova europska pravila trebala bi promijeniti situaciju
Europska unija računa da bi novi Pakt o migracijama i azilu trebao smanjiti potrebu za nacionalnim graničnim kontrolama.
Reforma predviđa strože provjere na vanjskim granicama, brže procedure za određene kategorije tražitelja azila, snažniju razmjenu podataka i veću odgovornost država u kojima migranti prvi put ulaze u EU.
Europski povjerenik za migracije Magnus Brunner zbog toga je već početkom lipnja pozvao Njemačku i druge države da počnu postupno smanjivati kontrole na unutarnjim granicama. Bruxelles smatra da se zaštita Schengena dugoročno mora postići prvenstveno učinkovitim čuvanjem vanjske granice, a ne stvaranjem novih granica između država članica.
Dodatni element je novi Entry/Exit System – EES. Sustav je od 10. travnja 2026. potpuno operativan na vanjskim granicama Schengena i digitalno evidentira ulaske i izlaske državljana trećih zemalja koji dolaze na kratkotrajni boravak. Do kraja srpnja sustav je već zabilježio više od 145 milijuna ulazaka i izlazaka.
Što ovo znači za putnike iz BiH
Za građane Bosne i Hercegovine ovo je posebno važno tijekom putovanja prema Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i drugim državama EU.
Ulaskom iz BiH u Hrvatsku ili neku drugu državu Schengena putnik prelazi vanjsku schengensku granicu. Međutim, činjenica da je jednom prošao tu kontrolu ne znači da kasnije tijekom putovanja ne može biti ponovno zaustavljen.
Na primjer, putnik koji iz BiH preko Hrvatske i Slovenije nastavlja prema Austriji i Njemačkoj može naići na dodatne policijske kontrole unutar Schengena. Isto vrijedi za putovanje iz Slovenije prema Austriji ili iz Austrije prema Njemačkoj.
To nisu klasične vanjske granične procedure i ne provjerava se nužno svako vozilo, ali policija može zaustaviti automobil, autobus ili drugo vozilo i zatražiti putne dokumente.
Zbog toga putnici, posebno državljani trećih zemalja, trebaju imati kod sebe važeću putovnicu, a osobe koje žive u EU i odgovarajuću boravišnu dozvolu.
Dok Berlin tvrdi da su kontrole i dalje potrebne zbog migracija i sigurnosti, Bruxelles smatra da je došlo vrijeme da se europske države počnu vraćati izvornom principu Schengena – snažnoj vanjskoj granici i slobodnom kretanju unutar nje. Upravo će odluka Njemačke što će učiniti nakon 15. rujna 2026. biti jedan od važnijih pokazatelja u kojem će se smjeru Schengen dalje razvijati.