Najveće svjetske naftne kompanije očekuju snažan rast dobiti nakon višemjesečne energetske krize izazvane sukobom između Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Ograničena plovidba kroz Hormuški tjesnac smanjila je globalnu opskrbu, podigla cijene nafte i dovela do poskupljenja goriva širom svijeta.
Američki energetski divovi Exxon Mobil i Chevron trebali bi objaviti poslovne rezultate za drugo tromjesečje, a analitičari procjenjuju da će njihove zarade biti znatno veće nego početkom godine. Glavni razlog su visoke cijene sirove nafte, ali i rekordne marže koje ostvaruju rafinerije.
Cijena nafte tipa Brent prije eskalacije sukoba iznosila je približno 70 dolara po barelu. Tokom većeg dijela marta, aprila i maja premašivala je 100 dolara, dok je u jednom trenutku dostigla čak 126 dolara.
Prosječna cijena Brenta u drugom tromjesečju iznosila je 96,68 dolara po barelu, što je približno 23 posto više nego u prva tri mjeseca godine.
Hormuški tjesnac gotovo ostao bez brodskog prometa
Sukob između SAD-a i Irana traje već šest mjeseci, a plovidba kroz Hormuški tjesnac gotovo je potpuno zaustavljena. Prije početka rata kroz ovaj uski morski prolaz prevozila se približno petina ukupne svjetske nafte i prirodnog plina.
Smanjenje isporuka brzo je podiglo cijene benzina, dizela i avionskog goriva. Pojedine zemlje suočile su se i s nestašicama, pa je Australija povremeno ograničavala količine goriva koje građani mogu kupiti.
Nepal i Šri Lanka zbog energetske krize privremeno su zatvarali dio državnih institucija kako bi smanjili potrošnju goriva i električne energije.
Dok građani i privreda plaćaju sve više cijene, naftne kompanije koje najveći dio proizvodnje imaju izvan Perzijskog zaljeva ostvaruju rekordne prihode.
Exxon Mobil procijenio je da bi njegova dobit u drugom tromjesečju mogla biti približno pet milijardi dolara veća nego u prethodnom kvartalu.
Analitičari očekuju da bi prilagođena tromjesečna zarada kompanije mogla dostići oko 15,7 milijardi dolara, što je gotovo tri puta više nego početkom godine.
Europski naftni divovi zaradili 22 milijarde dolara
Šest najvećih europskih energetskih kompanija u prvom tromjesečju zajedno je ostvarilo približno 22 milijarde dolara dobiti. Prema analizi organizacije Global Witness, njihova ukupna zarada povećana je za oko 43 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
U analizu su uključene kompanije Shell, BP, TotalEnergies, Eni, Equinor i Repsol.
Njihova zajednička dobit bila je najveća od kraja 2022. godine, kada su cijene energenata naglo porasle nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
Patrick Galey iz organizacije Global Witness upozorio je da proizvođači nafte spadaju među najveće dobitnike trenutne krize.
Istovremeno, stotine miliona ljudi širom svijeta suočavaju se s nestancima električne energije, ograničenjima potrošnje, nestašicama goriva te rastom cijena hrane i osnovnih životnih namirnica.
Skuplja energija povećava i cijenu gnojiva, prijevoza i proizvodnje, zbog čega se posljedice naftne krize osjećaju u gotovo svim sektorima.
Demokrati predlažu porez na izvanrednu zaradu
Demokratski zastupnici u američkom Kongresu predložili su uvođenje posebnog poreza na izvanrednu dobit najvećih proizvođača nafte.
Novac prikupljen ovim porezom bio bi usmjeren građanima koji plaćaju znatno skuplje gorivo.
Prijedlog senatora Sheldona Whitehousea i zastupnika Roe Khanne odnosio bi se na kompanije koje su tokom prošle godine proizvodile ili uvozile najmanje 300.000 barela nafte dnevno.
Predloženi porez iznosio bi 50 posto razlike između trenutne cijene barela i prosječne cijene iz prethodne godine.
Whitehouse je poručio da je pravednije dodatno oporezovati kompanije koje ostvaruju ogromne profite nego smanjivati programe pomoći i prehrane namijenjene djeci.
Slične inicijative ranijih godina nisu uspjele dobiti dovoljnu podršku za usvajanje u američkom Kongresu.
Benzin u SAD-u skuplji za više od jednog dolara
Prosječna cijena galona običnog benzina u Sjedinjenim Američkim Državama prije napada na Iran bila je niža od tri dolara.
Ovog tjedna dostigla je približno 4,10 dolara, što je oko jedan dolar više nego u istom razdoblju prošle godine.
Naftne kompanije ne određuju direktno tržišnu cijenu sirove nafte. Ona zavisi od globalne ponude i potražnje, odluka trgovaca, rada rafinerija i geopolitičkih događaja.
Međutim, istovremeno visoka cijena sirove nafte i velika potražnja za prerađenim gorivima stvaraju izuzetno povoljne uvjete za velike energetske kompanije.
Posebno profitiraju Exxon Mobil i Chevron jer osim proizvodnje nafte imaju i vlastite rafinerije.
Rafinerije ostvaruju rekordne marže
Rafinerije sirovu naftu prerađuju u benzin, dizel, kerozin, avionsko gorivo i loživo ulje. Njihova zarada uglavnom se procjenjuje prema razlici između cijene sirove nafte i vrijednosti proizvoda koji se dobiju njenom preradom.
Krajem jula rafinerije su od barela nafte vrijednog približno 80 dolara mogle očekivati zaradu između 50 i 60 dolara.
U normalnim tržišnim okolnostima rafinerijska marža najčešće se kreće između 20 i 25 dolara po barelu
Profesor energetskih finansija Tom Seng izjavio je da je profitabilnost rafinerijskog poslovanja snažno porasla. Prema njegovim riječima, rat je podigao cijenu sirove nafte, ali su rafinerije istovremeno dobile priliku ostvarivati izuzetno velike prihode.
Američke rafinerije trenutno rade gotovo maksimalnim kapacitetom.
Dodatnu prednost imaju zbog oštećenja pojedinih rafinerija u Rusiji i na Bliskom istoku, dok neka postrojenja u Aziji ne mogu osigurati dovoljne količine sirove nafte.
Najveću zaradu donose dizel i avionsko gorivo. Cijena dizela u SAD-u sada je približno 41 posto viša nego prije ograničavanja plovidbe kroz Hormuški tjesnac.
Kriza ne donosi dobit svim proizvođačima
Iako najveće kompanije ostvaruju milijarde dolara dobiti, energetska kriza nije jednako pogodovala svim proizvođačima.
Američke i međunarodne kompanije koje većinu nafte proizvode izvan Perzijskog zaljeva mogu prodavati svoje količine po znatno višim cijenama i tako povećavati prihode.
Kompanije s Bliskog istoka suočavaju se s otežanim izvozom, oštećenim naftnim poljima i postrojenjima te znatno većim troškovima prijevoza, osiguranja i zaštite.
Najveći dio troškova na kraju ipak snose građani. Posljedice se ne osjećaju samo na benzinskim pumpama i kroz cijene avionskih karata.
Gorivo i energija sastavni su dio troškova proizvodnje i prijevoza gotovo svih proizvoda. Zbog toga rast cijena nafte poskupljuje hranu, robu, usluge i svakodnevni život miliona ljudi širom svijeta.