Prošlo je više od desetljeća od jedne od najtragičnijih prometnih nesreća koja je potresla Mostar, Hercegovinu i Slavoniju. U prosincu 2015. godine, četvero studenata Sveučilišta u Mostaru izgubilo je život nakon što je automobil u kojem su se nalazili sletio s magistralne ceste M-17 u rijeku Neretvu, na lokalitetu Bijela, između Mostara i Jablanice.

Jedanaest godina kasnije, sjećanje na Tenu Vračević, Domagoja Rosu, Antoniju Šarić i Vjekoslava Božanovića i dalje je jednako bolno za njihove obitelji, prijatelje, kolege i profesore. Mladi studenti iz Vukovarsko-srijemske županije studirali su u Mostaru, a kobnog 19. prosinca 2015. godine krenuli su prema svojim domovima u Hrvatskoj kako bi božićne blagdane proveli s najbližima. Do odredišta nikada nisu stigli.

U automobilu je bilo petero mladih ljudi. Jedini je nesreću preživio njihov prijatelj Stjepan Bošković, koji je uspio izaći iz vozila nakon slijetanja u ledenu Neretvu i doplivati do obale. Spasilačke ekipe satima su izvlačile vozilo iz vode, a potraga za posljednjom žrtvom nastavljena je i sljedećeg dana.

Tragedija je ostavila dubok trag na Sveučilištu u Mostaru, koje svake godine dostojanstveno obilježava godišnjicu njihove pogibije polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Na mjestu nesreće postavljena je i spomen-ploča kao trajni podsjetnik na četvero mladih života prekinutih prerano.

Iako su prošle godine, bol zbog gubitka nije nestala. Njihova imena i danas se s poštovanjem spominju među studentima, profesorima i građanima Mostara, a ova tragedija ostaje jedna od onih koje vrijeme ne može izbrisati iz kolektivnog sjećanja.