Putnici koji iz Njemačke kreću prema Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Švicarskoj ili nekoj drugoj državi izvan Europske unije često nisu sigurni koliko novca smiju nositi preko granice. Posebnu zabunu izaziva iznos od 10.000 eura, jer mnogi vjeruju da je nošenje veće količine gotovine zabranjeno.
Unošenje ili iznošenje većeg iznosa novca nije automatski zabranjeno. Međutim, kada putnik nosi 10.000 eura ili više, nastaje obveza prijavljivanja novca nadležnoj carinskoj službi. Pravila se razlikuju ovisno o tome prelazi li se vanjska granica Europske unije ili se putuje između dvije članice EU.
Do 9.999,99 eura bez obvezne prijave na vanjskoj granici EU
Osoba koja ulazi u Europsku uniju ili iz nje izlazi može bez obvezne prijave nositi iznos manji od 10.000 eura. To znači da se, prema zajedničkim pravilima EU, iznos do 9.999,99 eura ne mora prijaviti samo zato što ga putnik nosi sa sobom.
Čim ukupna vrijednost gotovine i drugih sredstava koja se prema propisima smatraju gotovinom dosegne 10.000 eura, obvezno je podnijeti prijavu. Dakle, obveza počinje već kod točno 10.000 eura, a ne tek iznad tog iznosa.
Ne postoji opća zabrana nošenja 15.000, 30.000 ili 100.000 eura, pod uvjetom da je novac zakonitog podrijetla i pravilno prijavljen. Carina, međutim, može zatražiti dokaze o tome odakle novac potječe, kome pripada i za što će biti korišten.
Putovanje iz Njemačke u Bosnu i Hercegovinu
Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije. Putnik koji iz Njemačke automobilom putuje prema BiH izlazi iz EU na vanjskoj granici, najčešće prilikom izlaska iz Hrvatske.
Ako nosi 10.000 eura ili više, novac mora prijaviti carinskim tijelima posljednje države članice EU iz koje izlazi. U ovom slučaju prijava se u pravilu obavlja hrvatskoj carini na graničnom prijelazu prema Bosni i Hercegovini.
Prijava se, dakle, ne obavlja nužno u Njemačkoj samo zato što je putovanje tamo počelo. Presudno je mjesto na kojem se stvarno prelazi vanjska granica EU.
Putnik koji se iz Bosne i Hercegovine vraća u Njemačku i nosi najmanje 10.000 eura mora iznos prijaviti pri prvom ulasku u Europsku uniju. Ako ulazi preko Hrvatske, prijava se podnosi hrvatskoj carini. Ako zrakoplovom izravno iz Sarajeva dolazi u Njemačku, prijava se podnosi njemačkoj carini u zračnoj luci.
Pored pravila EU, putnik mora provjeriti i propise Bosne i Hercegovine o unosu i iznosu gotovine, jer prijava na jednoj strani granice ne ukida eventualnu obvezu prijavljivanja na drugoj strani.
Ulazak u Njemačku izravno iz države izvan EU
Osoba koja izravno ulazi u Njemačku iz države koja nije članica EU mora samoinicijativno i u pisanom obliku prijaviti gotovinu u vrijednosti od 10.000 eura ili više. Isto pravilo vrijedi pri izravnom izlasku iz Njemačke prema zemlji izvan EU.
U zračnim lukama to znači da putnik ne bi trebao krenuti kroz zeleni prolaz označen za osobe koje nemaju ništa za prijaviti. Potrebno je obratiti se carini, odnosno koristiti crveni izlaz ili drugo označeno mjesto za prijavu.
Obveza može postojati i za putnika u tranzitu kroz Njemačku kada putuje iz jedne države izvan EU prema drugoj državi izvan EU, ovisno o ruti, carinskom statusu prtljage i tome prelazi li kontrolnu točku vanjske granice EU.
Putovanje između Njemačke i druge članice EU
Za kretanje gotovine između članica EU ne postoji potpuno jedinstven sustav prijavljivanja koji bi se u svakoj državi primjenjivao na isti način. Države članice mogu imati vlastita nacionalna pravila, zbog čega treba provjeriti propise zemlje polaska, tranzita i odredišta.
U Njemačkoj osoba koja ulazi iz druge članice EU ili iz Njemačke odlazi u drugu članicu i nosi ukupno 10.000 eura ili više mora taj novac usmeno prijaviti carinskom službeniku kada je službenik to zatraži.
To nije ista procedura kao na vanjskoj granici EU. Kod putovanja unutar EU putnik u Njemačkoj uglavnom ne podnosi unaprijed pisani obrazac, ali mora na pitanje carinskog službenika odmah navesti točan i potpun iznos koji nosi.
Ako se, primjerice, iz Njemačke putuje prema Austriji, Sloveniji ili Hrvatskoj, njemački carinski službenici mogu izvršiti kontrolu i zatražiti podatke o novcu. Putnik tada mora prijaviti cjelokupan iznos od 10.000 eura ili više, objasniti njegovo podrijetlo, vlasništvo i namjenu.
Što se sve smatra gotovinom
Prag od 10.000 eura ne odnosi se samo na novčanice eura. U ukupnu vrijednost ulaze novčanice i kovanice u svim valutama, uključujući valute koje više nisu u redovnom optjecaju, ali se još mogu zamijeniti u banci ili središnjoj banci.
Gotovinom se smatraju i određeni prenosivi instrumenti na donositelja, poput putničkih čekova, čekova bez imenovanog korisnika, potpisanih mjenica i novčanih naloga koji se mogu prenijeti bez jasnog evidentiranja novog vlasnika.
Pravilima EU obuhvaćeni su i zlatnici koji sadrže najmanje 90 posto zlata te zlatne poluge, grumeni i slični oblici zlata s udjelom zlata od najmanje 99,5 posto. Njihova vrijednost pribraja se novčanicama i drugim obuhvaćenim sredstvima.
Bankovne kartice i novac koji se nalazi na redovnom bankovnom računu ne računaju se kao gotovina koju putnik fizički prenosi preko granice.
Vrijednost stranih valuta se zbraja
Prag se računa prema ukupnoj protuvrijednosti svih valuta i obuhvaćenih instrumenata koje osoba nosi.
Ako putnik, primjerice, ima 7.000 eura, 2.000 švicarskih franaka i određeni iznos američkih dolara, potrebno je izračunati ukupnu vrijednost u eurima. Ako zbroj dosegne ili premaši 10.000 eura, novac se mora prijaviti.
Nije važno nalazi li se novac u novčaniku, ručnoj torbi, kovčegu, odjeći ili prtljažniku vozila. Osoba koja ga fizički prenosi smatra se nositeljem i mora postupiti prema pravilima.
Prag se primjenjuje na svaku osobu pojedinačno
Kod obiteljskih i grupnih putovanja prag od 10.000 eura primjenjuje se na svakog putnika pojedinačno. Europska komisija navodi da se kod putovanja u grupi limit računa posebno za svaku osobu.
Ako dvije punoljetne osobe stvarno nose po 8.000 eura, svaka se promatra zasebno. Međutim, raspoređivanje novca među članovima obitelji samo radi izbjegavanja prijave može izazvati dodatnu kontrolu, posebno ako novac stvarno pripada samo jednoj osobi.
Carina može pitati tko je vlasnik novca, zašto ga pojedini članovi obitelji nose, odakle potječe i kome će biti predan. Zato nije dovoljno samo fizički podijeliti veći iznos u nekoliko torbi.
Pravila se odnose i na maloljetnike. Kada dijete nosi iznos koji podliježe prijavi, prijavu u njegovo ime podnosi roditelj ili zakonski zastupnik.
Prijava ne znači plaćanje poreza ili carine
Sama prijava gotovine ne znači da će putnik platiti carinu, porez ili neku posebnu naknadu. Riječ je prvenstveno o obvezi evidentiranja i kontrole podrijetla i namjene novca.
U obrascu se mogu tražiti osobni podaci putnika, podaci o vlasniku i primatelju novca, ukupna vrijednost, vrsta sredstava, njihovo ekonomsko podrijetlo, planirana namjena, prijevozno sredstvo i ruta putovanja.
Ako je novac stečen zakonito i podaci su uredno prijavljeni, samo nošenje velikog iznosa nije prekršaj.
Koje dokaze treba imati uz sebe
Propisi ne određuju jedan dokument koji je dovoljan u svakoj situaciji, ali putnik treba biti spreman dokazati podrijetlo i namjenu novca.
Korisno je imati potvrdu banke o podizanju gotovine, kupoprodajni ugovor, potvrdu o prodaji vozila ili nekretnine, ugovor o zajmu, rješenje o nasljeđivanju, dokaz o isplati štednje, platne liste ili drugi dokument koji odgovara stvarnom izvoru novca.
Ako se novac nosi za kupnju automobila, nekretnine ili druge vrijedne imovine, preporučljivo je imati ugovor, predračun, podatke prodavatelja ili barem dokumentaciju koja potvrđuje svrhu putovanja.
Carini nije dovoljno samo reći da je riječ o obiteljskoj ušteđevini ako okolnosti izazivaju sumnju, a putnik ne može ponuditi nikakav vjerodostojan dokaz.
Što ako novac pripada drugoj osobi ili tvrtki
Prijavu podnosi osoba koja novac fizički prenosi, čak i kada nije njegov vlasnik. U prijavi se mora navesti stvarni vlasnik, planirani primatelj i namjena novca.
Ako osoba nosi novac za tvrtku, podatke o tvrtki također treba navesti u prijavi. Europska komisija izričito navodi da se naziv kompanije mora upisati kada se gotovina prenosi u njezino ime.
Putnik bi u takvoj situaciji trebao imati ovlaštenje tvrtke, poslovnu dokumentaciju i dokaz koji jasno objašnjava zašto se novac prenosi u gotovini.
Gotovina poslana poštom ili kurirskom službom
Pravila obuhvaćaju i takozvanu nepraćenu gotovinu. To je novac koji ulazi u EU ili iz nje izlazi poštom, teretnom pošiljkom ili putem kurirske službe, bez osobe koja ga fizički nosi.
Ako carina otkrije takvu pošiljku u vrijednosti od najmanje 10.000 eura, može od pošiljatelja, primatelja ili njihova zastupnika zatražiti posebnu prijavu. Ona se mora dostaviti u roku od 30 dana od zahtjeva carinskog tijela.
Slanje većih iznosa novca u običnoj pošiljci nosi i dodatne sigurnosne, osiguravateljske i ugovorne rizike, bez obzira na carinsku obvezu.
Carina može kontrolirati i iznose ispod 10.000 eura
Iznos manji od 10.000 eura ne znači da carina nema pravo postavljati pitanja ili izvršiti kontrolu. Ako postoje naznake da je novac povezan s pranjem novca, financiranjem terorizma ili drugim kriminalnim aktivnostima, nadležna tijela mogu djelovati i kada je iznos ispod propisanog praga.
Carinski službenici mogu pregledati putnika, prtljagu i vozilo te privremeno zadržati novac radi provjere. Više putovanja s iznosima neposredno ispod 10.000 eura također može privući pozornost ako okolnosti ukazuju na namjerno izbjegavanje prijave.
Kazne za neprijavljenu gotovinu mogu biti vrlo visoke
Ako putnik ne prijavi gotovinu, prijavi manji iznos od stvarnog ili navede netočne i nepotpune podatke, carina može privremeno zadržati novac i pokrenuti prekršajni ili drugi postupak.
Visina kazne razlikuje se među državama članicama. Europska pravila zahtijevaju da nacionalne sankcije budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, a osim novčane kazne moguće je i zadržavanje sredstava dok se ne utvrde njihovo podrijetlo i namjena.
Njemačka carinska uprava upozorava da kršenje obveze prijavljivanja ili davanja podataka o gotovini može biti kažnjeno novčanom kaznom do milijun eura.
Visoka maksimalna kazna ne znači da se automatski izriče svakom putniku. Nadležna tijela uzimaju u obzir iznos, okolnosti, je li prekršaj počinjen namjerno ili iz nehaja, točnost naknadno dostavljenih podataka i moguće veze s drugim nezakonitim aktivnostima.
Najvažnije pravilo za putnike
Kod ulaska u EU ili izlaska iz EU iznos manji od 10.000 eura u pravilu ne podliježe obveznoj prijavi. Iznos od točno 10.000 eura ili više mora se prijaviti carini na mjestu prelaska vanjske granice EU.
Kod putovanja između Njemačke i druge države članice EU, osoba koja nosi 10.000 eura ili više mora njemačkoj carini, kada bude upitana, usmeno prijaviti cjelokupan iznos i dati podatke o njegovu podrijetlu, vlasniku i namjeni.
Putnici koji nose veću količinu gotovine trebaju unaprijed pripremiti dokumentaciju. Pravilna prijava ne znači oduzimanje novca niti automatsko plaćanje poreza, dok pokušaj skrivanja ili davanje netočnih podataka može dovesti do zadržavanja novca i vrlo visoke kazne.