Odlazak iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Američke Države sam po sebi ne otvara put prema američkom državljanstvu. Turistička, studentska ili privremena radna viza omogućava boravak samo u svrhu i u periodu za koji je izdata, ali se godine provedene u Americi s takvim statusom u pravilu ne računaju kao pet godina potrebnih za naturalizaciju. Za većinu građana BiH stvarni put prema državljanstvu počinje tek kada zakonito dobiju status stalnog stanovnika, odnosno zelenu kartu.
Zelena karta može se dobiti na više zakonom propisanih osnova. Najčešći put je preko bliskog člana porodice koji je američki državljanin ili stalni stanovnik. Američki državljanin može pokrenuti postupak za bračnog partnera, nevjenčano dijete, roditelja ako je podnosilac zahtjeva navršio 21 godinu, a pod određenim uslovima i za braću i sestre. Stalni stanovnik može podnositi zahtjeve za određene kategorije bračnih partnera i djece, ali se u tim kategorijama često čeka da imigrantska viza postane dostupna prema godišnjim kvotama i službenom Visa Bulletinu. Supružnici, roditelji i nevjenčana djeca mlađa od 21 godine američkih državljana smatraju se neposrednim srodnicima i za njih nema iste godišnje brojčane kvote kao za porodične preferencijalne kategorije.
Brak s američkim državljaninom ne donosi automatski ni zelenu kartu ni državljanstvo. Potrebno je dokazati da je brak stvaran, a ne sklopljen samo radi imigracijskih pogodnosti. Ako je brak u trenutku odobravanja stalnog boravka kraći od dvije godine, supružnik u pravilu dobija uslovnu zelenu kartu na dvije godine. Prije njenog isteka mora se pravovremeno podnijeti zahtjev za uklanjanje uslova, najčešće zajednički s američkim supružnikom. Propuštanje tog postupka može dovesti do prestanka statusa i pokretanja postupka udaljenja iz zemlje. Američke vlasti mogu tražiti dokaze zajedničkog života, finansija, stanovanja, djece, putovanja i drugih okolnosti koje potvrđuju da brak nije fiktivan.
Drugi mogući put je zapošljavanje. Američki imigracijski sistem poznaje više kategorija stalnog boravka zasnovanih na radu, od osoba s izuzetnim sposobnostima i visokoobrazovanih stručnjaka do kvalificiranih radnika, profesionalaca i određenih drugih radnika. U velikom broju slučajeva potreban je američki poslodavac koji je spreman pokrenuti postupak, dokazati potrebu za radnikom i ispuniti propisane uslove. Sama činjenica da neko godinama radi u Americi s privremenom radnom vizom ne znači da će automatski dobiti zelenu kartu. Poslodavac i radnik moraju provesti odgovarajući imigracijski postupak, a vrijeme čekanja zavisi od kategorije, godišnjih kvota, zemlje rođenja i raspoloživosti viza.
Građani BiH mogu pratiti i američki program Diversity Visa, poznat kao lutrija za zelenu kartu, ali pravo učešća zavisi od službenih pravila koja se objavljuju za svaku programsku godinu. Program godišnje omogućava desetine hiljada imigrantskih viza osobama rođenim u državama s nižim stopama useljavanja u SAD. Izbor putem lutrije nije garancija dobijanja vize. Izabrani kandidat mora zadovoljiti obrazovne ili radne uslove, proći sigurnosne i zdravstvene provjere, dostaviti dokumentaciju i završiti postupak do kraja propisane fiskalne godine, dok su vize još dostupne. Glavni kandidat mora dokazati završeno srednjoškolsko obrazovanje koje odgovara američkom standardu ili odgovarajuće radno iskustvo u kvalificiranom zanimanju.
Kod prijave za lutriju posebno je opasno izostavljanje postojećeg supružnika ili djeteta. Američka ambasada u Sarajevu izričito upozorava da neprijavljivanje supružnika ili djeteta koje je postojalo u vrijeme prvobitne prijave može dovesti do odbijanja vize za glavnog kandidata i članove porodice. Uplaćene državne takse u takvom slučaju se ne vraćaju. Jednako ozbiljne posljedice mogu nastati zbog lažnih podataka o obrazovanju, bračnom statusu, djeci, radnom iskustvu ili identitetu.
Azil također nije redovan način preseljenja niti zamjena za radnu, turističku ili porodičnu vizu. Osoba mora dokazati da je progonjena ili da osnovano strahuje od progona zbog zakonom zaštićenog razloga. Ekonomske teškoće, nezaposlenost, želja za boljim životom ili opće nezadovoljstvo stanjem u zemlji sami po sebi nisu dovoljni. Podnošenje izmišljene priče, falsificiranih dokaza ili lažno predstavljanje progona može imati trajne posljedice po buduće imigracijske postupke, a u određenim situacijama može dovesti i do krivične odgovornosti.
Kada građanin BiH dobije zelenu kartu, najčešće mora imati status zakonitog stalnog stanovnika najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva za državljanstvo. Za osobu koja državljanstvo traži na osnovu braka s američkim državljaninom rok može biti tri godine, ali samo ako je tokom tog perioda bila stalni stanovnik, živjela u stvarnoj bračnoj zajednici s istim američkim državljaninom i ispunila ostale zakonske uslove. Zahtjev se u određenim slučajevima može predati do 90 dana prije ispunjenja punog trogodišnjeg ili petogodišnjeg perioda, ali državljanstvo se ne može steći prije nego što propisani period zaista bude navršen.
Pet godina posjedovanja zelene karte nije jedini uslov. Podnosilac zahtjeva u uobičajenoj petogodišnjoj kategoriji mora dokazati kontinuirani boravak u SAD-u i fizičku prisutnost u zemlji najmanje 30 mjeseci tokom tih pet godina. Kod trogodišnjeg puta preko braka u pravilu se traži najmanje 18 mjeseci fizičke prisutnosti. Također mora najmanje tri mjeseca živjeti u saveznoj državi ili području nadležnosti USCIS-a u kojem podnosi zahtjev.
Duža putovanja izvan Amerike mogu odgoditi ili potpuno prekinuti računanje kontinuiranog boravka. Odsustvo duže od šest mjeseci, ali kraće od godinu dana, može stvoriti pretpostavku da je kontinuitet boravka prekinut, pa kandidat mora dokazivati da je i dalje zadržao dom, posao, porodicu i druge veze sa SAD-om. Odsustvo od godinu dana ili duže u pravilu prekida kontinuirani boravak potreban za naturalizaciju, osim kod uskih zakonskih izuzetaka. Stalni stanovnik koji namjerava biti izvan SAD-a godinu dana ili duže trebao bi prije odlaska provjeriti uslove za dozvolu ponovnog ulaska, ali ni takva dozvola sama po sebi ne čuva automatski kontinuitet potreban za državljanstvo.
Zelena karta nije samo dokument koji se može ostaviti u ladici dok osoba godinama živi u BiH. Američke vlasti mogu zaključiti da je stalni stanovnik napustio svoj status ako mu stvarni životni centar više nije u Americi. Gledaju se trajanje i razlog odsustva, mjesto stanovanja i zaposlenja, porezne prijave, porodične veze, imovina i namjera povratka. Česta kratka putovanja u SAD ne moraju biti dovoljna ako ostale činjenice pokazuju da osoba zapravo stalno živi u drugoj državi.
Kandidat za državljanstvo mora pokazati i takozvani dobar moralni karakter. USCIS provjerava krivičnu prošlost, porezne obaveze, plaćanje alimentacije, istinitost ranijih imigracijskih prijava, ponašanje prema sudskim i državnim nalozima te druge okolnosti. Određena teška krivična djela mogu predstavljati trajnu prepreku za dokazivanje dobrog moralnog karaktera, dok druga kršenja mogu zaustaviti ili odgoditi postupak. Posebno je opasno prikrivanje hapšenja, presude ili ranijeg prekršaja, jer USCIS može smatrati da je kandidat dao lažan iskaz radi sticanja imigracijske koristi.
Nakon ispunjenja uslova podnosi se obrazac N-400 uz propisanu taksu ili zahtjev za umanjenje odnosno oslobađanje od takse kada su ispunjeni zakonski uslovi. USCIS može pozvati kandidata na biometriju, uzeti otiske prstiju, fotografiju i potpis te provesti sigurnosnu provjeru. Kandidat zatim dolazi na intervju, gdje službenik provjerava cijelu imigracijsku historiju, putovanja, brakove, djecu, zaposlenje, poreze, eventualna hapšenja i odgovore iz prijave. Potrebno je ponijeti zelenu kartu, identifikacijski dokument, stare i važeće pasoše te druge zatražene dokaze.
Većina kandidata mora položiti provjeru engleskog jezika i poznavanja američke historije i državnog uređenja. Engleski dio obuhvata govor, čitanje i pisanje, dok se građanski dio odnosi na američku historiju i vlast. Postoje zakonska oslobađanja i prilagođavanja za određene starije osobe koje su dugo bile stalni stanovnici, kao i medicinski izuzeci za osobe koje zbog odgovarajućeg zdravstvenog stanja ne mogu ispuniti standardne zahtjeve. Oslobađanje se ne dobija samo zato što kandidat slabo govori engleski ili nije imao priliku pohađati nastavu.
Nakon intervjua USCIS može odobriti zahtjev, odbiti ga ili privremeno odgoditi odluku i zatražiti dodatne dokumente ili ponovno polaganje dijela testa. Čak ni odobren zahtjev ne znači da je osoba već postala državljanin. Državljanstvo se stiče tek nakon polaganja zakletve na ceremoniji naturalizacije, kada se predaje zelena karta i dobija potvrda o naturalizaciji.
Ukupno čekanje zato se ne može svesti samo na pravilo od pet godina. Prvo se može godinama čekati porodična ili radna imigrantska viza, zatim se mora steći zelena karta, nakon čega slijede tri ili pet godina propisanog boravka, pa obrada zahtjeva N-400. Vrijeme obrade naturalizacije zavisi od nadležnog ureda, opterećenja sistema, sigurnosnih provjera i složenosti predmeta. USCIS zato nema jedan rok koji jednako vrijedi za sve kandidate, nego objavljuje posebne procjene vremena obrade prema obrascu i uredu.
Najveći rizik nastaje kada osoba uđe s turističkom ili drugom privremenom vizom i ostane nakon dozvoljenog datuma. Važno je pratiti period odobrenog boravka, a ne samo datum isteka vize u pasošu. Viza može omogućiti dolazak na granicu, dok službeni zapis o prijemu određuje do kada je boravak dopušten. Prekoračenje boravka može dovesti do gubitka statusa, poništavanja vize, odbijanja budućih zahtjeva, hapšenja u imigracijskom postupku i udaljenja iz SAD-a.
Osoba koja nakon navršenih 18 godina prikupi više od 180 dana nezakonitog prisustva, a zatim napusti SAD, može dobiti zabranu ponovnog ulaska u trajanju od tri godine. Ako nezakonito prisustvo traje godinu dana ili duže, odlazak iz zemlje može aktivirati zabranu od deset godina. Za pojedine osobe postoje mogućnosti traženja oprosta, ali se on ne odobrava automatski i obično zahtijeva dokazivanje zakonom propisane izuzetne teškoće za kvalificiranog američkog supružnika ili roditelja. Ponovni nezakoniti ulazak nakon dužeg nezakonitog boravka ili ranijeg udaljenja može izazvati još ozbiljnije, pa i trajne prepreke.
Ne postoji jednostavna novčana kazna kojom se prekoračenje boravka može “platiti” i time legalizirati status. Posljedice su prvenstveno imigracijske: gubitak prava boravka, zabrana ulaska, odbijanje zelene karte, postupak deportacije ili nemogućnost povratka nakon izlaska iz zemlje. Novčane i krivične posljedice mogu se pojaviti kod falsificiranja dokumenata, krađe identiteta, lažnih izjava, prevare u braku, krijumčarenja ljudi, nezakonitog ponovnog ulaska nakon deportacije ili drugih krivičnih djela.
Ako Ministarstvo domovinske sigurnosti smatra da osoba nema pravo ostati u SAD-u, može joj uručiti Notice to Appear, dokument kojim se pokreće postupak udaljenja pred imigracijskim sudom. Imigracijski sudija odlučuje je li osoba podložna deportaciji i postoji li neko zakonsko pravo na zaštitu ili drugi oblik pomoći. Nedolazak na zakazano ročište može završiti donošenjem odluke o udaljenju u odsustvu, zbog čega je presudno redovno prijavljivati promjenu adrese i reagirati na svaku službenu obavijest.
Ni osoba sa zelenom kartom nije potpuno zaštićena od deportacije. Status se može izgubiti zbog određenih krivičnih djela, imigracijske prevare, lažnog predstavljanja kao američki državljanin, napuštanja stalnog boravka, sigurnosnih razloga i drugih osnova iz zakona. Podnošenje zahtjeva za državljanstvo može otvoriti detaljnu provjeru cijele imigracijske historije. Ako USCIS tokom te provjere utvrdi da je zelena karta nekada dobijena nezakonito ili da postoji razlog za udaljenje, kandidat može ne samo ostati bez državljanstva nego biti upućen i u deportacijski postupak.
Građanin BiH koji planira američko državljanstvo zato mora od prvog dana čuvati sve imigracijske dokumente, poštovati rokove boravka, prijavljivati promjene adrese, uredno podnositi porezne prijave, izbjegavati duža odsustva bez prethodne provjere posljedica i nikada ne davati netačne podatke američkim organima. Kod prekoračenja vize, ranijeg odbijanja, hapšenja, razvoda tokom uslovnog boravka, dužeg boravka izvan SAD-a ili sumnje da je ranije napravljen pogrešan navod, podnošenje nove prijave bez pravne analize može dodatno pogoršati položaj.