Za dvadesetak dana navršavaju se četiri godine otkako nas je napustio Ivica Osim, legenda čije ime i danas izaziva poštovanje širom Europe i svijeta. Bio je mnogo više od trenera i igrača, bio je filozof nogometa, gospodin kakav se rijetko rađa i čovjek čija je riječ imala težinu.
Rođen u Sarajevu, Osim je cijeli život nosio poseban šarm i prepoznatljivu smirenost. Nadimak Švabo nije dobio slučajno, već kao odraz njegove preciznosti, discipline i načina razmišljanja. Na terenu je bio majstor igre, a izvan njega čovjek kojeg su svi cijenili zbog karaktera i principa.
Najdublji trag ostavio je u FK Željezničaru, gdje je kao igrač i trener postao simbol kluba. Pod njegovim vodstvom Željezničar je ostvario povijesne uspjehe, uključujući plasman u polufinale Kupa UEFA, što i danas predstavlja jedan od najvećih rezultata bh. klupskog nogometa. Bio je vođa koji je znao izvući maksimum iz momčadi, ali i čovjek koji je uvijek stavljao dostojanstvo ispred rezultata.
Veliki trag ostavio je i u Austriji, posebno u SK Sturmu iz Graza, gdje je ostvario povijesne rezultate i dva puta osvojio prvenstvo Austrije. Njegov rad u Austriji Beč dodatno je učvrstio njegov status jednog od najcjenjenijih trenera na tim prostorima. U Austriji ga i danas pamte kao stratega koji je promijenio način razmišljanja o nogometu.
Možda najposebnije poglavlje njegove karijere vezano je za Japansku reprezentaciju. Kao selektor Japana, Osim je donio europsku disciplinu i taktičku sofisticiranost, ali i ljudskost koja ga je izdvajala. Japanci su ga obožavali, ne samo zbog rezultata već i zbog načina na koji je razumio njihovu kulturu i pristup radu. Njegova iznenadna bolest prekinula je tu priču, ali je ostavio dubok i neizbrisiv trag.
Ono što ga je činilo posebnim nisu bile samo titule, već i stavovi. U vremenu kada su mnogi jurili novac i slavu, Osim je ostajao svoj. Legendarna je njegova rečenica kada je odbio mogućnost da vodi Real Madrid, rekavši: “Šta ću im ja tamo.” Ta jednostavna rečenica najbolje opisuje njegov karakter, čovjeka koji nije pristajao na kompromise i koji je znao gdje pripada.
Bio je trener koji nije samo učio igrače kako igrati nogomet, već i kako biti ljudi. Njegove konferencije za medije bile su male životne lekcije, često prožete humorom, ali i dubokom mudrošću. Znao je stati pred javnost i reći ono što drugi nisu smjeli, uvijek ostajući dostojanstven.
Ivica Osim nije bio samo ime iz sporta, bio je institucija. Njegov ugled prelazio je granice Balkana, a poštovanje koje je imao među kolegama, igračima i navijačima rijetko je tko dosegnuo. I danas, četiri godine nakon njegovog odlaska, ostaje osjećaj da takvi ljudi ne odlaze, već ostaju kroz sve ono što su ostavili iza sebe.
Njegova ostavština nije samo u trofejima i rezultatima, već u vrijednostima koje je živio i prenosio drugima. U vremenu kada se sve brzo zaboravlja, Ivica Osim ostaje trajni podsjetnik kako izgleda istinski veliki čovjek.