Austrija već godinama privlači radnike iz Bosne i Hercegovine, posebno u ugostiteljstvu, gdje hoteli, restorani i turistički centri gotovo svake sezone traže veliki broj konobara, kuhara, pomoćnog osoblja i recepcionera. Za mnoge je upravo ovaj sektor prvi korak prema životu u Austriji, ali iskustva radnika pokazuju da visoka plata sama po sebi nije garancija boljeg života.

Najveći broj radnika iz BiH koji su podijelili svoja iskustva navodi da se posao isplati onima koji dolaze s iskustvom, poznaju njemački jezik i spremni su na intenzivan tempo rada. Posebno se izdvajaju zimske turističke destinacije poput Tirola, Salzburga i Vorarlberga, gdje je potražnja za ugostiteljskim radnicima najveća.

Kada je riječ o zaradi, početne neto plaće za konobare najčešće se kreću između 1.700 i 2.200 eura, dok iskusni konobari u boljim hotelima i restoranima, uz napojnice, mogu ostvariti i znatno veća mjesečna primanja. Kuhari i šefovi kuhinje često imaju još veće plaće, koje prelaze 2.500 eura, posebno u hotelima viših kategorija. U mnogim slučajevima poslodavac osigurava smještaj i prehranu, što značajno smanjuje mjesečne troškove radnika.

Napojnice predstavljaju važan dio ukupne zarade. Radnici navode da u prometnim restoranima i hotelima upravo napojnice mogu povećati mjesečna primanja za nekoliko stotina eura, naročito tokom turističke sezone.

Međutim, gotovo svi koji imaju iskustva rada u Austriji upozoravaju da se taj novac ne zarađuje lako. Smjene od deset do dvanaest sati nisu rijetkost, vikendi i praznici uglavnom su radni, a od zaposlenih se očekuje brzina, profesionalnost i odlična komunikacija s gostima. Poslodavci posebno cijene radnike koji govore njemački jezik, dok oni koji ga ne poznaju imaju znatno manje mogućnosti izbora i uglavnom počinju na pomoćnim poslovima.

Na internet forumima i društvenim mrežama brojni radnici iz BiH ističu da je upravo poznavanje jezika najveća razlika između prosječno i dobro plaćenog posla. Oni koji su u Austriju stigli bez znanja njemačkog često navode da su morali prihvatiti slabije pozicije, dok su nakon učenja jezika relativno brzo napredovali i dobili bolje uvjete rada.

Iskustva pokazuju i da nije svaki posao isti. Dok pojedini radnici hvale korektan odnos poslodavaca, redovne isplate, uređene ugovore i poštivanje radnog vremena, drugi upozoravaju na sezonske poslove gdje je tempo izuzetno naporan, slobodni dani rijetki, a očekivanja poslodavaca vrlo visoka. Upravo zbog toga mnogi savjetuju da se prije prihvatanja ponude detaljno provjeri šta ugovor uključuje, da li su smještaj i obroci zaista besplatni i koliko će stvarno ostati od plaće nakon svih odbitaka.

Treba imati na umu da Austrija nema jedinstvenu zakonsku minimalnu plaću. Visina primanja određuje se kolektivnim ugovorima za pojedine djelatnosti, a zaposleni u ugostiteljstvu imaju pravo i na 13. i 14. plaću, koje predstavljaju jednu od značajnijih pogodnosti rada u toj zemlji.

S druge strane, životni troškovi u Austriji posljednjih godina značajno su porasli. Radnici koji sami plaćaju stan, režije i hranu upozoravaju da razlika između prihoda i rashoda nije uvijek onakva kakvom je mnogi zamišljaju prije odlaska iz Bosne i Hercegovine. Posebno je to izraženo u većim gradovima poput Beča, gdje visoke kirije mogu znatno smanjiti mogućnost uštede.

Većina radnika iz BiH ipak smatra da se posao u austrijskom ugostiteljstvu isplati, ali pod jednim uslovom – da postoji ozbiljan ugovor, siguran smještaj, poznavanje jezika i spremnost na zahtjevan radni ritam. Oni koji očekuju lagan posao i brzu zaradu često se razočaraju već nakon prvih nekoliko sedmica, dok oni koji prihvate austrijska pravila rada i uspiju steći iskustvo uglavnom ostaju godinama i grade stabilnu karijeru u toj zemlji.