Jedna kratka, ali snažna objava na Facebook stranici Teretnjaci.ba pokazala je koliko dobrote, solidarnosti i ljudskosti još uvijek postoji među ljudima s ovih prostora.
Vozač koji se nalazio na putu napisao je da mu je majka u bolnici u Mostaru. Budući da nije bio u mogućnosti sam joj odnijeti potrebne stvari, obratio se kolegama za pomoć.
„Na putu sam i nisam u prilici odnijeti majci potrebne stvari u bolnicu u Mostaru. Da li ima neko od kolega ko bi želio to učiniti?“, napisao je zabrinuti vozač.
Odgovor je stigao gotovo istog trenutka. U veoma kratkom periodu javilo se skoro dvije stotine ljudi, spremnih da pomognu čovjeku kojeg većina njih nikada ranije nije upoznala. Nudili su prijevoz, preuzimanje stvari, odlazak do bolnice i svaku drugu pomoć koja bi mu mogla olakšati teške trenutke.
Rješenje je ubrzo pronađeno, a vozač se od srca zahvalio svima koji su se javili i stavili na raspolaganje. Ipak, ova priča nije ostala samo na jednoj uspješno organiziranoj pomoći. Komentari ispod objave izazvali su snažne emocije i podsjetili koliko malo treba da se među ljudima probudi ono najbolje.
„Čitam komentare i, života mi, suze mi idu na oči. Ljudi, svaka vam čast. Još nije sve umrlo“, napisao je jedan od korisnika.
Drugi je poručio da se nakon ovakvih reakcija vidi kako nije sve izgubljeno i da među nama još uvijek žive ljudi velikog srca i dobre duše.
Posebnu pažnju izazvao je komentar u kojem je istaknuto da u ovakvim trenucima nije važno tko je Srbin, Hrvat ili Bošnjak, niti na koji se način i kojem Bogu moli. Važno je samo biti čovjek i pomoći nekome kada mu je pomoć najpotrebnija.
„Kako je lijepo biti čovjek. Bože, daj svim ljudima da budu ovakvi. Svaka čast“, glasio je jedan od komentara.
U vremenu kada se u javnosti često naglašavaju podjele, razlike i sukobi, ovakvi primjeri pokazuju sasvim drugačije lice Bosne i Hercegovine i ljudi koji su s ovih prostora otišli širom Europe. Kada nekome zatreba pomoć, vrlo brzo nestaju sve granice koje se godinama pokušavaju postaviti među ljudima.
Nitko od onih koji su ponudili pomoć nije pitao za ime, vjeru, naciju ili političko opredjeljenje čovjeka čija je majka završila u bolnici. Pitali su samo gdje treba doći, šta treba preuzeti i na koji način mogu pomoći.
Upravo bi takva trebala biti Bosna i Hercegovina. Zemlja u kojoj različitosti nisu razlog za svađe, već bogatstvo koje nas čini posebnima. Naše vjere, običaji, imena i tradicije ne bi trebali biti oružje u rukama onih koji od podjela ostvaruju korist, nego mostovi koji nas povezuju.
Ova priča pokazala je da obični ljudi mnogo bolje razumiju život od onih koji ih pokušavaju posvađati. Kada dođe bolest, nesreća ili nevolja, svi imamo iste strahove, iste suze i istu potrebu da neko bude uz nas.
Gotovo dvije stotine ljudi koji su u nekoliko trenutaka ponudili pomoć nepoznatom čovjeku najbolji su dokaz da humanost na ovim prostorima nije nestala. Ona možda nije uvijek glasna i ne pojavljuje se svakoga dana u naslovima, ali živi u ljudima koji su spremni zaustaviti kamion, promijeniti plan puta i učiniti dobro djelo za nekoga koga nikada ranije nisu sreli.
Nekada je dovoljna samo jedna poruka da nas podsjeti tko smo i kakvi možemo biti kada odbacimo sve nametnute podjele. Narod koji je spreman pomoći čovjeku u nevolji nije loš narod. To je narod velikog srca, kojem samo treba više ovakvih priča, a manje onih koji ga pokušavaju dijeliti i svađati.