Dok mnogi u domovini dijasporu gledaju kroz fotografije skupih automobila i kratkih ljetnih dolazaka, stvarnost velikog broja ljudi koji žive i rade širom Evrope potpuno je drugačija. Iza osmijeha, skupih kilometara i punih gepeka često se krije život satkan od odricanja, usamljenosti i neprestanog rada.

Priča jednog čovjeka iz Bosne i Hercegovine, koji već 17 godina živi u Njemačkoj, posljednjih dana izazvala je brojne reakcije među našim ljudima u dijaspori. Njegove riječi mnogi su opisali kao bolnu istinu koju hiljade porodica svakodnevno žive.

“Djeca su mi odrasla bez mene. Kad sam odlazio, sin je imao dvije godine. Danas završava srednju školu, a ja imam osjećaj da sam propustio cijelo njegovo djetinjstvo”, govori kroz suze.

Kaže da je otišao kako bi porodici omogućio bolji život. Radio je na građevini, spavao po barakama, štedio na hrani i slobodnim danima kako bi svakog mjeseca mogao poslati novac kući. Godinama nije kupio ništa za sebe.

“Kad dođem u Bosnu, svi misle da je meni lako jer vozim auto iz Njemačke. A niko ne vidi koliko sam noći proveo sam, koliko sam Bajrama i rođendana dočekao daleko od porodice.”

Posebno teško mu pada što se danas, nakon skoro dvije decenije života u inostranstvu, osjeća kao stranac na oba mjesta. U Njemačkoj je uvijek bio “Bosanac”, a u rodnom kraju ga danas mnogi doživljavaju kao čovjeka koji više ne pripada tamo.

“Najgore je kad shvatiš da si cijeli život negdje između. Tamo nisi svoj, ovdje više nisi isti.”

Njegova supruga posljednjih godina sve češće govori o povratku, ali povratak više nije jednostavan. Djeca su navikla na život u Njemačkoj, posao u Bosni i Hercegovini je neizvjestan, a godine provedene u tuđini ostavile su trag.

Ova ispovijest otvorila je lavinu komentara ljudi iz dijaspore koji priznaju da se sve više osjećaju umorno, emocionalno iscrpljeno i izgubljeno između dva života. Mnogi su napisali da ih najviše boli činjenica da su najbolje godine života proveli daleko od roditelja, porodice i prijatelja, vjerujući da će se jednog dana vratiti, a taj dan nikada nije došao.

“Najskuplji novac je onaj koji zaradiš daleko od svoje djece”, napisao je jedan od čitatelja, u rečenici koja je možda najbolje opisala život hiljada ljudi rasutih širom Evrope.