Pravila se razlikuju od države do države, ali postoje jasni evropski propisi kada porodica živi u više zemalja
Dječiji doplatak u Evropskoj uniji nije jedinstven sistem. Svaka država članica ima vlastita pravila, iznose i uslove, ali postoje zajedničke evropske uredbe koje određuju koja zemlja je nadležna kada roditelji i djeca žive u različitim državama.
To je posebno važno za porodice u kojima jedan roditelj radi u Njemačkoj, Austriji ili drugoj članici EU, dok djeca žive u drugoj zemlji Unije. U takvim slučajevima primjenjuju se pravila koordinacije socijalnih sistema kako bi se izbjegla dvostruka isplata, ali i kako porodica ne bi ostala bez prava.
Ko je nadležan kada porodica živi u dvije države
Osnovno pravilo u EU glasi da prednost ima država u kojoj roditelj radi ili obavlja samostalnu djelatnost. Ako oba roditelja rade u različitim državama, odlučuju dodatni kriteriji, uključujući mjesto prebivališta djeteta.
Ako u državi koja bi imala prioritet ne postoji pravo na dječiji doplatak prema nacionalnim propisima, tada druga država mora preuzeti isplatu u punom iznosu. Evropska pravila su uvedena kako bi se spriječile dvostruke isplate, ali ne i da bi porodice ostale bez pomoći kada pravo realno postoji samo u jednoj zemlji.
U praksi to znači da radnik zaposlen u Njemačkoj može ostvariti pravo na njemački dječiji doplatak i ako dijete živi u drugoj državi članici, pod uslovom da su ispunjeni svi zakonski uslovi.
Koliki su iznosi u pojedinim državama
Iznosi dječijeg doplatka značajno se razlikuju širom Evrope. U Njemačkoj se trenutno isplaćuje 250 eura mjesečno po djetetu, bez obzira na redoslijed rođenja.
U Italiji se podrška isplaćuje već od sedmog mjeseca trudnoće, a iznos zavisi od prihoda i broja djece. Za prvo dijete pomoć se kreće od 50 do 175 eura, dok porodice sa četvero i više djece mogu primati i do 970 eura ukupno, zavisno od imovinskog stanja.
Francuska dječiji doplatak isplaćuje tek od drugog djeteta, a pravo je vezano za visinu prihoda. U Švedskoj se svim roditeljima isplaćuje oko 110 eura mjesečno po djetetu do 16. godine, bez obzira na primanja.
U Austriji se iznos kreće između 114 i 165 eura, u zavisnosti od starosti djeteta, uz dodatke za višečlane porodice. U Grčkoj se pomoć kreće od 28 do 70 eura za prvo i drugo dijete, dok porodice sa nižim prihodima mogu dobiti i jednokratnu pomoć od 2.000 eura po rođenju djeteta.
Portugal i Španija primjenjuju modele zasnovane na prihodima, dok Mađarska isplaćuje fiksne iznose koji se kreću između 32 i 43 eura, zavisno od broja djece.
Šta to znači za porodice koje rade u inostranstvu
Za roditelje iz zemalja Balkana koji rade u Njemačkoj, Austriji ili drugim članicama EU, ključno je znati da prebivalište djeteta u drugoj državi ne znači automatski gubitak prava. Bitno je gdje roditelj radi i da li postoji stvarno pravo u drugoj zemlji.
Ako druga država isplaćuje niži iznos, može se ostvariti takozvana razlika do visine iznosa koji bi pripadao u zemlji zaposlenja. Međutim, ako pravo u prvoj državi uopšte ne postoji, tada druga država preuzima punu obavezu isplate.
U vremenu rasta troškova života, mjesečni iznos od 250 eura po djetetu može značajno utjecati na kućni budžet, posebno kod porodica sa dvoje ili troje djece.
Dječiji doplatak u EU funkcioniše prema kombinaciji nacionalnih pravila i evropskih propisa o koordinaciji. Najvažnije je razumjeti koja država ima prioritet i da pravo ne nestaje samo zato što porodica živi u više zemalja.
Ako imate iskustva sa ostvarivanjem dječijeg doplatka u inostranstvu, podijelite ih u komentarima i proslijedite članak onima kojima ova informacija može biti korisna.