Sve više porodica sa Balkana u Danskoj postavlja isto pitanje: treba li djecu odgajati po danskom ili “našem” modelu? Stručnjaci i iskustva roditelja pokazuju da pravi odgovor nije biranje jedne strane, nego pronalazak balansa između dvije kulture.
Danska već godinama važi za jednu od država sa najrazvijenijim sistemom podrške porodici, obrazovanju i pravima djece. Prema podacima organizacije OECD i institucije Statistics Denmark, gotovo sva djeca od treće godine pohađaju vrtiće i programe ranog obrazovanja, dok je 95,7% djece bilo uključeno u ECEC sistem tokom 2023. godine.
U danskim vrtićima i školama fokus nije samo na ocjenama, nego na razvoju samostalnosti, komunikacije i kritičkog razmišljanja. Djeca se od malih nogu podstiču da postavljaju pitanja, izražavaju mišljenje i učestvuju u donošenju odluka. Za mnoge roditelje sa Balkana upravo tu nastaje sudar dva mentaliteta.
Razlika nije samo u školi
Balkanski model odgoja tradicionalno stavlja veliki naglasak na porodicu, poštovanje starijih, osjećaj pripadnosti i povezanost sa širom rodbinom. Takav pristup djeci često daje snažan identitet i emocionalnu sigurnost.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da problem nastaje kada roditelji pokušaju potpuno izolovati dijete od društva u kojem odrasta. Danski obrazovni sistem očekuje otvorenu komunikaciju između djece, roditelja i nastavnika, dok pretjerana kontrola ili stroga disciplina mogu izazvati nesporazume sa školama i institucijama.
Posebno osjetljivo pitanje su prava djece. U Danskoj se fizičko kažnjavanje i grubo disciplinovanje ne smatraju privatnom porodičnom stvari. Prema izvještaju organizacije Eurochild, 5,2% danske djece primalo je neki oblik usluga zaštite djece tokom 2018. godine.
Jezik kao ključ identiteta
Roditelji sa Balkana često strahuju da će djeca izgubiti maternji jezik i vezu sa porijeklom. Stručnjaci smatraju da je najbolji model dvojezično odrastanje.
Danski jezik je ključan za školovanje, prijateljstva i kasnije zaposlenje, ali istovremeno bosanski, hrvatski ili srpski ostaju važni za komunikaciju sa porodicom i očuvanje identiteta. Upravo zato mnoge porodice kod kuće insistiraju na maternjem jeziku, dok djeca kroz školu i društvo prirodno usvajaju danski.
Podaci Statistics Denmark pokazuju da su imigranti i njihovi potomci činili 16,8% stanovništva Danske tokom 2026. godine, što dodatno mijenja strukturu društva i otvara pitanje multikulturalnog odgoja.
Roditelji u Danskoj danas sve češće pokušavaju spojiti najbolje iz oba svijeta. Danski sistem djeci daje sigurnost, samostalnost i stabilnost, dok balkanska kultura donosi osjećaj pripadnosti, jezika i porodične bliskosti. Upravo taj balans mnogi vide kao najveću prednost za novu generaciju djece koja odrastaju između dvije kulture.
Kako vi gledate na ovu temu? Da li je moguće sačuvati “naš” identitet, a istovremeno potpuno prihvatiti život i sistem u Danskoj?