Digitalizacija u Bosni i Hercegovini često ostaje samo mrtvo slovo na papiru, a najnoviji primjer iz Federacije BiH još jednom pokazuje koliko je administrativni sistem udaljen od stvarnih potreba građana i privrednika.
Iako zakoni omogućavaju elektronsko podnošenje poreskih prijava i dokumentacije, institucije i dalje insistiraju da se isti dokumenti dostavljaju i fizički na šalterima.
Ovakva praksa izaziva ogorčenje među građanima i privrednicima koji se svakodnevno suočavaju s komplikovanom birokratijom, dugim čekanjima i nepotrebnim troškovima. Umjesto da digitalizacija olakša poslovanje i ubrza administrativne procese, sistem u Bosni i Hercegovini funkcioniše po principu „može online, ali mora i papir“.
Prema važećim pravilima u Federaciji BiH, prijava osiguranika na obavezna osiguranja, promjena podataka i odjava mogu se izvršiti elektronskim putem putem obrasca JS3100E. Međutim, uprkos tome, institucije zahtijevaju da se ista dokumentacija dostavi i u papirnoj formi.
Upravo taj apsurd najbolje pokazuje stanje domaće administracije. Zakoni na državnom nivou promovišu digitalnu komunikaciju i modernizaciju sistema, ali pravilnici i interna tumačenja na nižim nivoima vlasti praktično poništavaju svrhu tih zakona. Tako građani i firme, iako dokumente uredno pošalju elektronski, ipak moraju odlaziti na šaltere, nositi fascikle, praviti kopije i trošiti dodatno vrijeme.
Iz Federalnog ministarstva finansija navode da je, do izmjene postojećih propisa, obrasce potrebno dostavljati i u papirnoj formi. Upravo to „i“ postalo je simbol sporog i zastarjelog sistema koji koči stvarnu digitalizaciju u BiH.
Posljedice ovakvog sistema najviše osjećaju privrednici i radnici. Gube sate na administraciju koju je moguće završiti u nekoliko klikova, dok se istovremeno troše papir, novac i resursi potpuno bespotrebno. Umjesto efikasnije uprave, građani dobijaju dupli posao i dodatne komplikacije, prenose Vijesti.ba
Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje koliko institucije u Bosni i Hercegovini zaista žele digitalizaciju i modernizaciju javne uprave. Jer ako zakoni dozvoljavaju elektronsko poslovanje, a pravilnici ga u praksi obesmišljavaju, onda digitalna BiH postoji samo formalno, dok građani i dalje stoje u redovima pred šalterima.