Chicago je jedan od rijetkih gradova u Sjedinjenim Američkim Državama u kojem Hrvati, Srbi i Bošnjaci već generacijama imaju brojne, aktivne i dobro organizirane zajednice. Njihova prisutnost vidljiva je kroz crkve, džamije, kulturne centre, restorane, trgovine, folklorna društva, sportske klubove i brojne manifestacije koje tokom cijele godine okupljaju ljude porijeklom s Balkana.
Točan broj pripadnika ovih zajednica teško je utvrditi. Američki popis stanovništva zasniva se na dobrovoljnom izjašnjavanju o porijeklu, dok se brojni ljudi izjašnjavaju kao Bosanci, Hercegovci, Jugoslaveni, Amerikanci ili navode više različitih porijekla. Zbog toga procjene organizacija iz dijaspore često premašuju službene statistike.
Hrvati su u područje Chicaga počeli dolaziti krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Mnogi su stizali iz Hrvatske, Dalmacije, Like, Slavonije, Hercegovine i Bosne, a prve poslove pronalazili su u željezarama, klaonicama, na željeznici, u građevinarstvu i velikim industrijskim postrojenjima.
Život hrvatskih doseljenika uglavnom se razvijao oko katoličkih župa, hrvatskih domova i bratskih društava. Ta mjesta nisu služila samo za molitvu i okupljanje. U njima se tražio posao, pronalazio smještaj, prikupljala pomoć za bolesne radnike i porodice te organizirala nastava hrvatskog jezika.
Jedno od najvažnijih mjesta hrvatske zajednice danas je Hrvatski kulturni centar Chicaga, osnovan 1974. godine. U njemu se održavaju koncerti, svadbe, folklorne smotre, humanitarne večeri, promocije knjiga i obilježavanja važnih hrvatskih praznika. Centar je 2024. godine proslavio 50 godina postojanja svečanošću kojoj je prisustvovalo više od 500 gostiju.
Važnu ulogu imaju i hrvatske župe, među kojima se posebno izdvajaju crkva svetog Jeronima i župa Presvetog Srca Isusova. Oko njih su nastajale škole jezika, folklorna društva, sportski klubovi i humanitarne organizacije.
Srpska zajednica u Chicagu također ima dugu historiju. Prvi veći valovi doseljenika stigli su krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a mnogi su radili u tvornicama, čeličanama, mesnoj industriji i na željeznici. Kasnije su dolazili politički emigranti, stručnjaci, studenti i porodice koje su Balkan napustile nakon Drugog svjetskog rata ili ratova devedesetih.
Srpska pravoslavna crkva od početka je imala središnju ulogu. Katedrala Svetog Vaskrsenja u Chicagu osnovana je 1892. godine i danas je jedna od najvažnijih srpskih institucija u SAD-u. Pored bogosluženja, organizira škole, kulturne programe, predavanja, humanitarne akcije i okupljanja mladih.
Posebno mjesto zauzima manastir Nova Gračanica u predgrađu Third Lake, sjeverno od Chicaga. Kompleks je podignut na zemljištu kupljenom 1977. godine, a danas okuplja vjernike iz brojnih saveznih država. Tokom velikih crkvenih praznika ondje dolaze hiljade posjetitelja.
Bošnjačka i šira bosanskohercegovačka zajednica u Chicagu znatno je narasla tokom i nakon rata u Bosni i Hercegovini. Hiljade ljudi stigle su kao izbjeglice, često bez imovine, bez dobrog znanja engleskog jezika i bez sigurnosti da će se moći vratiti u mjesta iz kojih su protjerani.
Prve poslove pronalazili su u tvornicama, skladištima, hotelima, restoranima, građevinarstvu i transportu. Brojne porodice radile su više poslova kako bi kupile kuću, obrazovale djecu i pomogle rodbini u Bosni i Hercegovini.
Jedna od najvažnijih bošnjačkih institucija je Bosnian Educational and Cultural Center of America. Centar je osnovan radi organiziranja vjerskog života, obrazovanja djece, očuvanja bosanskog jezika i održavanja kulturnih programa.
U okviru centra i drugih džemata organiziraju se mektebska nastava, časovi bosanskog jezika, omladinski programi, predavanja, iftari, bajramska okupljanja i humanitarne akcije. Posebna pažnja posvećuje se sjećanju na genocid u Srebrenici i ratne žrtve u Bosni i Hercegovini.
Za razliku od nekadašnjih doseljeničkih četvrti, Hrvati, Srbi i Bošnjaci danas nisu koncentrirani u samo jednom dijelu grada. Mnogi žive u sjevernim i sjeverozapadnim dijelovima Chicaga te u predgrađima kao što su Des Plaines, Niles, Morton Grove, Skokie, Park Ridge, Glenview, Mount Prospect i Arlington Heights.
Chicago je tako postao grad u kojem ljudi porijeklom s Balkana imaju vlastite škole, vjerske objekte, kulturne centre, trgovine i restorane, ali istovremeno predstavljaju važan dio američkog društva. Njihove zajednice danas povezuju više generacija, od ljudi koji su u Ameriku stigli prije više od jednog stoljeća do djece izbjeglica rođene i obrazovane u Chicagu.