Sadmira Buljubašić imala je samo sedam godina kada je s porodicom stigla u Norvešku kao izbjeglica. Tri decenije kasnije postala je gradonačelnica historijskog Rørosa.
Sadmira Buljubašić danas obavlja funkciju gradonačelnice norveške općine Røros, a njen životni put počeo je daleko od politike. U Norvešku je stigla 1995. godine, kao sedmogodišnja djevojčica iz Bosne i Hercegovine koja je s porodicom tražila sigurnost nakon ratnog izbjeglištva.
Prije dolaska u Norvešku porodica je boravila u Sloveniji i Hrvatskoj. Nakon što je njen otac, koji je bio zarobljen, pušten na slobodu, porodica je uz pomoć UNHCR-a otišla u Norvešku zbog njegovog zdravstvenog stanja. Prvo su stigli u Sandnessjøen, a potom se nastanili u Glåmosu, koji pripada općini Røros.
Od rada u domu za starije do politike
Buljubašić je karijeru gradila u zdravstvu. Radila je kao zdravstvena radnica, a kasnije i kao rukovoditeljica odjela u domu za starije osobe. Istovremeno je bila aktivna u lokalnoj zajednici, sindikatu, sportskim kolektivima i radu Laburističke partije.
Za novu gradonačelnicu Rørosa izabrana je jednoglasno u oktobru 2025. godine, nakon što je dotadašnji gradonačelnik Isak Veierud Busch dobio mandat u norveškom parlamentu. Dužnost je zvanično preuzela 1. decembra 2025. godine.
Posebnu pažnju najavila je posvetiti integraciji i omogućavanju da sva djeca učestvuju u sportskim i drugim aktivnostima, bez obzira na porijeklo ili finansijske mogućnosti porodice. Pred njom je i zahtjevan zadatak stabilizacije općinskih finansija, jer se Røros nalazi pod pojačanim državnim nadzorom zbog budžetskih problema.
U općini danas živi oko sedam porodica iz Bosne i Hercegovine koje su stigle tokom devedesetih godina. Buljubašić ističe da su se dobro integrisale, ali i sačuvale bosanski humor, sevdah i vezu s domovinom.
Njena priča pokazuje koliko se život može promijeniti tokom jedne generacije: od djevojčice koja je morala napustiti svoju zemlju do žene kojoj su građani povjerili vođenje lokalne zajednice. Šta vama predstavlja njen uspjeh i poznajete li slične priče ljudi iz Bosne i Hercegovine?