Rat na Bliskom istoku izazvao je ozbiljan potres u globalnom energetskom sistemu, smanjujući dostupnost energenata do te mjere da potrošači širom svijeta plaćaju više za manju količinu. Posebno zabrinjava zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključne pomorske rute uz iransku obalu kroz koju inače prolazi oko 20 posto svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina.
Nakon zračnih napada koje su krajem februara pokrenuli SAD i Izrael, opskrbni lanci su ozbiljno narušeni, dok su istovremeni napadi Irana i Izraela dodatno oštetili energetsku infrastrukturu regije. Rafinerije, plinska polja i terminali pretrpjeli su velika razaranja, a stručnjaci upozoravaju da bi potpuni oporavak mogao trajati godinama.
Međunarodna agencija za energiju ovu situaciju već je označila kao najteži globalni energetski poremećaj u modernoj povijesti, čak ozbiljniji od naftne krize iz 1973. godine. Posljedice su već vidljive – s tržišta je nestalo oko 400 milijuna barela nafte, što je izazvalo skok cijena od oko 50 posto.
Stručnjaci ističu da je riječ o krizi koja pogađa sve sektore – od transporta i industrije do proizvodnje hrane i plastike. Kako naglašavaju iz energetskih krugova, razmjeri ugroženosti goriva, hemikalija, LNG-a i gnojiva čine ovu krizu drugačijom i ozbiljnijom od svih prethodnih napetosti u regiji Perzijskog zaljeva.
Rast cijena energije dodatno potiče inflaciju, što direktno pogađa građane i privredu. U pojedinim državama već su uvedene mjere štednje – ograničava se potrošnja goriva, zatvaraju se institucije i uvode restrikcije kako bi se sačuvale zalihe.
Situacija prijeti i globalnoj sigurnosti hrane. Tržište gnojiva već je ozbiljno uzdrmano jer značajan dio svjetske trgovine prolazi upravo kroz Hormuški tjesnac. Cijene ključnih gnojiva naglo rastu, a mnoge zemlje bilježe poremećaje u proizvodnji i opskrbi.
Ako se sukob nastavi, stručnjaci upozoravaju na lančane posljedice – smanjenu poljoprivrednu proizvodnju, rast cijena hrane i dodatni pritisak na globalnu ekonomiju. Upozorenja dolaze sa svih strana: bez stabilizacije situacije i ponovnog otvaranja ključnih ruta, svijet bi se mogao suočiti s dugotrajnom krizom kakva do sada nije zabilježena.