Možete s nekim provesti gotovo cijeli život, dijeliti dom, odgajati djecu i svako jutro se buditi pored iste osobe. Ipak, sve to ne znači da se u vezi ne možete osjećati potpuno sami.
Upravo takvo iskustvo opisala je 44-godišnja Berit iz Njemačke. Sa suprugom je 26 godina, od čega su 16 godina u braku. Imaju dvoje djece, a njihova dugogodišnja veza posljednjih godina prolazi kroz ozbiljnu krizu.
Njena priča objavljena je u njemačkom WELT-u, a o slučaju su govorili savjetnici za samce i parove Anna Peinelt i Christian Thiel.
Nakon burnouta život joj se potpuno promijenio
Prije četiri godine Berit je doživjela burnout. U to vrijeme vodila je frizerski salon, brinula o velikoj kući i obitelji te pokušavala uskladiti brojne svakodnevne obaveze.
Zatim je stiglo razdoblje pandemije. Kako je opisala, više nije mogla raditi, posao se urušio, a obitelj je morala prodati i kuću. Nakon toga pojavili su se snažni strahovi, osjećaj gubitka i velika preopterećenost.
Tražila je stručnu pomoć. Dvaput je boravila na liječenju, prošla bihevioralnu terapiju, a uključila se i u terapiju usmjerenu na traumu.
Međutim, jedan problem nije nestao. Stare povrede iz odnosa sa suprugom i dalje su ostale prisutne.
Najviše ju je boljelo što partner nije bio uz nju kada joj je trebao
Berit smatra da je suprug u najtežem razdoblju nije razumio na način koji joj je bio potreban. Navela je da se osjećala ignorirano i omalovažavano kada je govorila o svojim strahovima.
Zbog toga se, kako kaže, počela vraćati u isti krug straha i nesigurnosti.
Danas joj je sve teže mirno razgovarati sa suprugom. Strah se često pretvara u ljutnju, iako takav način komunikacije ranije nije bio dio njezina karaktera. Osjeća nemoć, a govori i o napadajima panike i snažnim stanjima tjeskobe.
Tako je nastala usamljenost u braku koja nema veze s fizičkom samoćom. Partner je prisutan, ali osjećaj emocionalne sigurnosti i bliskosti postupno nestaje.
Kako parovi upadnu u začarani krug
Savjetnici Anna Peinelt i Christian Thiel u ovom slučaju posebno izdvajaju problem starih zamjeranja.
Kada se povrede godinama ne riješe, novi sukobi više nisu samo rasprave o onome što se upravo dogodilo. Svaka sitnica može ponovno otvoriti staru ranu.
Tada komunikacija postaje oštrija. Jedna osoba pokušava dobiti pažnju, razumijevanje ili sigurnost. Međutim, što je njen nastup glasniji i ljutitiji, partner se može još više povući.
Tako nastaje začarani krug.
Jedan partner želi veću bliskost i pokušava je postići sve intenzivnije. Drugi reagira povlačenjem ili obranom. Zbog toga se prva osoba osjeća još usamljenije i pokušava još snažnije doprijeti do partnera.
Usamljenost u braku može postojati i kada je partner svaki dan uz vas
Upravo je to jedan od najzanimljivijih dijelova ove priče.
Usamljenost nije uvijek pitanje toga imamo li nekoga pored sebe. Ponekad nastaje kada više nemamo osjećaj da nas ta osoba čuje, razumije ili emocionalno podržava.
U slučaju Berit, njena potreba za sigurnošću postala je snažno vezana uz reakcije supruga. Kada on ne odgovori na način koji očekuje, ponovno se aktivira osjećaj da je sama i da nema njegovu podršku. Savjetnici pritom upozoravaju da takva dinamika može dodatno povećavati pritisak na oba partnera.
Pritom problem nije nužno samo na jednoj strani. I osoba koja se povlači može biti pod velikim pritiskom, iako ga ne pokazuje na isti način.
Stare povrede ne nestaju same od sebe
Peinelt i Thiel smatraju da parovi u ovakvim situacijama moraju promijeniti način komunikacije.
To ne znači zaboraviti ono što se dogodilo. Također ne znači prihvatiti ponašanje koje nekoga povređuje.
Ipak, stalno vraćanje na iste optužbe može odnos držati zarobljenim u prošlosti. Umjesto toga, partneri bi trebali jasno govoriti o tome što im danas treba i kakav odnos žele graditi.
Važan korak može biti i partnersko savjetovanje. Berit je već potražila individualnu stručnu pomoć, no savjetnici smatraju da u problemima koji se odnose na samu dinamiku veze može biti korisno uključiti oba partnera.
Jer nakon 26 godina zajedničkog života problem više nije samo pitanje tko je bio u pravu u nekoj staroj svađi.
Mnogo je važnije pitanje mogu li dvoje ljudi ponovno naučiti razgovarati tako da se nijedn
o od njih, iako žive pod istim krovom, ne osjeća potpuno samo.

